Posvjedočenje za kumstvo izdaje župnik župe na čijem teritoriju živite. Prije svega potrebno je razlučiti samo nazivlje, jer nije isto biti kum na krštenju ili na krizmi te svjedok na ženidbi. Naime, kad se radi o sakramentu ženidbe, onda nije riječ o kumu, kao kod sakramenta krštenja i krizme, nego o svjedocima (usp. kan. 1116), o očevidcima vjenčanja. Svjedok je onaj koji je stvarno nazočan na vjenčanju i svjedoči da su bračni partneri javno dali ženidbenu privolu jedno drugomu. Stoga na vjenčanju može biti svjedok katolik i onaj tko nije katolik. Kršćanskim bračnim parovima preporuča se da za tako sveti čin uzimaju za svjedoke praktične vjernike koji će moliti s njima i za njih. 

S druge strane, kum na krštenju ili na krizmi ne može biti bilo tko, nego je potrebno ispuniti određene uvjete koje mu Crkva određuje, jer preuzima svojevrsne životne zadaće i dužnosti. Da bi se nekomu dopustilo preuzeti službu kuma (usp. kan. 874, § 1), potrebno je da ga odredi sam krštenik ako je odrastao, a ako je riječ o djetetu, onda ga biraju roditelji. 

• Mora biti stariji od šesnaest godina 
• Mora biti katolik – pričešćen i krizman te provoditi život u skladu s vjerom 
• Ne smije biti pogođen kakvom crkvenom kaznom i ne smije zanijekati vjeru 
• Sukladno s time kumovi ne mogu biti rastavljeni i ponovo vjenčani ili osobe koje žive u sličnom nedopuštenom braku, osobe koje žive sablažnjivim životom ili pak oni koji se protive katoličkom nauku 

Uloga je kuma na krštenju zastupati dijete koje još ne zna što se s njime zbiva; on je povjerenik Crkve i roditelja koji mu povjeravaju dijete; jamči za budući katolički odgoj djeteta i ulazi u duhovno srodstvo s djetetom te biva svjedok krštenja. 

Kum na sebe preuzima obvezu pomagati kršteniku ili krizmaniku u razvoju vjere, također i materijalno ako dijete ostane bez roditelja. Zadaća kuma nije, a to se u zadnje vrijeme uvriježilo, da kumče na dan krštenja daruje kakvim darom i da ga se više ne sjeti, nego u prvom redu treba svojim životom i vjerskim iskustvom pomagati kršteniku i krizmaniku u sazrijevanju i pristupu u kršćanstvo, a to ne može onaj tko nije praktični vjernik. Kum je dužan upoznavati svoje kumče, ostati s njim u trajnoj životnoj povezanosti, moliti za njega, brinuti se za njegovo duhovno dobro, odgajati ga i poticati na kršćanski život i svojim mu životom davati primjer. 

Biti kum je čast, ali i odgovornost. Prema tome, na krštenju i krizmi kum ne može biti onaj tko nije praktični katolik upravo radi cjelovitoga prenošenja katoličke vjere, jer ako netko nije katolik te osobno i javno ne zastupa katolička uvjerenja, onda ne može ni svjedočiti katoličku vjeru u cijelosti. O ovome trebaju voditi računa roditelji, odrasli krštenici i krizmanici, dakako i župnik, te jedni i drugi moraju u to biti upućeni kroz pastoralne pripreme prije primanja određenoga sakramenta.