Umornome je muka hodati: noge su teške, stopala zapinju, dah mu isprekidan, napreduje polako. Takav bi najradije odmorio, sjeo, prilegao… Teško se kretati s teretom na leđima, u rukama ili preko ramena. Badava je namještati ga ili premještati – ništa ne pomaže. Olakšanje koje se osjeti pri prebacivanju tereta u drugi položaj kratkotrajno je i njegova težina domalo opet pritišće svom silom…

Svim umornima i opterećenima Isus upućuje poznati poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11, 28-30) Čudan je Isus: kako će nas odmoriti stavljajući na nas svoj jaram, svoje breme?

Brojni su Isusovi pozivi. U evanđeljima je zapisana priča o susretu Isusa i bogatog mladića koji živi čestito. Njega Isus poziva da proda sve što ima i da Ga slijedi, no ovaj ostade tužan jer “imaše velik imetak”. Zbilja, da bi pošao za Isusom, mladić treba ostati bez svega: kuće, imanja, prihoda, a na  to nije spreman. Ta nam je priča zapisana za pouku kao što kaže Pavao: “Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano …” (Rim 15,4)

Što ljude današnjice čini umornima? Pod kojim teretima uzdišu? Koji im je imetak?

Teret bogatstva i imetka umara i opterećuje. Njega ne čini samo materijalno imanje. I siromah može nositi teret imetka. Nekome teret predstavlja njegovo znanje koje ga sprečava da se da poučiti mudrosti života. Drugome je imanje vezanost uz osobe: bračnog druga, obitelj, prijatelje; ponekoj baki navezanost na unuke. Nekima pak vlastita oholost koja tvrdokorno odbija svaku promjenu. Drugima status i položaj u društvu. Ponekima potreba da vazda budu u pravu… “Prodaj sve što imaš, a onda dođi i slijedi me”; zove Isus i danas svakoga od nas. “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.”

” Uzmite jaram moj na sebe…”,  znači: priznaj Isusa svojim Gospodarom i daj se upregnuti u vršenje Njegove svete volje. “…učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca”, kazuje nam kakvi trebamo biti kako bismo našli “spokoj dušama svojim”. Eto slatkog tereta, evo lakog bremena: mir i pouzdanje onoga tko se da voditi Božjom rukom!

BK