Običan buket cvijeća različito izgleda promatran iz raznih kutova. Ovisno o kutu promatranja, u prvi plan dolazi detalj po detalj.
Želimo li u potpunosti upoznati neku građevinu, valja nam je obići sa svih strana, promotriti iz više kutova.
Kad obilazimo neki vrt, treba mu svratiti u svaki kutak, krenuti svakom stazom jer možda krije kakav rijedak i dragocjen prizor.
Općenito, onome tko nije pažljiv u promatranju okoline, promaknut će mnoge pojedinosti koje vesele oči.

Čudno je to s kakvom pažnjom zamjećujemo mjene i različitosti svijeta oko sebe istodobno smatrajući osobe koje nas okružuju nepromjenjivima. Supružnici, djeca, susjedi, rodbina, suseljani, poznanici – svi su svrstani u kategoriju nepromjenjivog. Bacivši na njih letimičan pogled, o njima stvorimo nepromjenjiv sud, nerijetko nepovoljan. Mi znamo tko su. No, jesmo li njih, poput prirode i objekata koji nas okružuju, promotrili iz više kutova? Jesmo li se odmaknuli kako bi ih bolje vidjeli? Jesmo li se približili da bi ih bolje upoznali? Jesmo li se potrudili vidjeti ih sa svih strana njihove mnogostruke ljudskosti? Znamo li im interese? Poznajemo li im nadanja i težnje? Jesmo li svjesni teškoća s kojima se susreću, muka koje proživljavaju? Znamo li im veselja, makar ona svojih najbližih? Odvojimo li vremena za razgovor s bližnjima, pravi razgovor koji ne uključuje samo davanje naloga i razmjenjivanje osnovnih informacija?

“Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo“, upućuje sv. Pavao (Gal 5,25). Duh ne gleda na oči, nego u srce. Duh ne sluša ušima, on čuje i neizgovoreno. Duh ne prihvaća izgovore i isprike, on spoznaje razloge. “… sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?” pita Pavao Galaćane (Gal 4,9). Isto je pitanje i nama upućeno. Ne trebamo robovati ničemu, ponajmanje vlastitom mišljenju. Ono što trebamo jest tražiti savjet i vodstvo Duha kako bi naše prosudbe bile istinite i naša mišljenja ispravna.

BK