Nedjeljom prije svete mise molimo krunicu. Molitva počinje nekih 35 minuta prije početka mise ovako: prisutno je par ljudi i netko jednostavno započne molitvu. Ostali se pridruže i podijele u korove – jedni predmole, drugi odgovaraju, potom se zamijene. Val molitve kreće. Vjernici koji pristižu na misu pridružuju joj se vlastitim glasovima: složna molitva postaje sve glasnija. Val molitve nosi sve prisutne – da nije bilo malobrojnih koji su ga započeli, crkvom bi vladao muk.

Na površini jezera mirne vode odrazuju sliku svog okoliša. Dosta je u njih bućnuti makar sitni kamenčić pa da se formira kružni val. Malen, pa veći, pa širi i dalji, val napreduje  donedavno glatkom površinom vode. Više nema ni traga uzroku sveg toga gibanja, ali vode se ljuljuškaju. Ma kako blago bilo, kretanje im se zaustavlja tek na obalama. U ritmu valova pleše trava polegla po površini; valovi nadižu i spuštaju patke što nečujno brode površinom jezera … Dovoljno je pokrenuti val, započeti ga titranjem jedne čestice vode da se uznemiri sva površina.

Isusove su riječi: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (Lk 12,49) Oganj gori, kamen je bačen. Jest, On je bacio kamen što već više od dva tisućljeća burka misli i savjesti svijeta. Valovi što ih je pokrenuo nose Njegovu Crkvu prema kraju vremena.
“Planine će se iz temelja s vodama potresti,
hridi će se pred tobom kao od voska istopiti,
ali prema onima koji te se boje
ti ćeš i tada milostiv biti.” (Jdt 16,15)
Nismo u potpunosti svjesni sile koja nas nosi, snage Silnoga koji je bacio kamen da uznemiri glatka površja  čovječanstva uspavanog prividom vlastite moći. “Ne treba nam Bog, ta mi smo bogovi!”, izjavljuju ti drznici koji ne mogu ni pedalj dodati svom rastu. “Bog šuti, mi ćemo govoriti”, progovara ljudska drskost makar nesposobna ma i jednu vlas na svojoj glavi učiniti crnom ili bijelom. “Istražili smo svijet i svemir i nismo našli Boga”, tvrde neznalice uvjerene u vlastitu mudrost. Jadni crvi zemaljski, tražite na krivom mjestu! Kad bi barem na čas utihnula vaša galama, čuli biste Nečujnoga u sebi. Ljuljao bi vas nemir valova na kojima plutate, valova što titraju od postanka svijeta i titrat će dokle god ga bude.

BK