Vjera je Božji dar, no najbolje se širi u zajednici: u molitvenim zajednicama i na duhovnim obnovama kroz slušanje svjedočanstava i životnih priča drugih. Ako trebate poticaj za rast vjere, predlažemo odlazak na Mladifest u Sisku. U organizaciji zajednice Marijine legije, ovo je već 5. Mladifest Hrvatska. Održava se u župi sv. Kvirina, na 40-tak minuta vožnje od nas (autoputom do Lekenika, a onda samo pravo do prvog kružnog toka u Sisku – tu se skrene lijevo i eto sv. Kvirina). Organiziran po uzoru na Mladifest u Međugorju, i ovaj nudi kateheze, svjedočanstva, priliku za ispovijed, sv. mise, pjesmu i radost zajedništva. Program se odvija u tri dana i svakog dana započinje u 15:30 sati; detalje programa pročitajte Facebook stranici. Za one koji nisu u mogućnosti otići, program Mladifesta prenosit će i Laudato TV, najava je ovdje,  no doživljaj uživo i preko medija nije isti.  Danas, prvog dana, na programu su svjedočanstva o inicijativi trajnog klanjanja, svjedočanstvo izbornika nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, kateheza fra Zvonimira Pavičića iz Međugorja, misa koju predvodi sisački biskup Vlado Košić, križni put hrvatskih branitelja i stradalnika rata i još toga.

Geslo je ovogodišnjeg Mladifesta: „A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.“ (Mudr 7,11) Kao posvjedočenje ove činjenice, donosimo svjedočanstvo Mare Tonković, predsjednice domaćeg prezidija Marijine legije, Kraljica apostola o jednom rezultatu legijskih apostolata.

_________________________________________________________________________________________________________________________________

Apostolat  osobama na rubu društva

Već duže vrijeme opažam susjeda u blizini koji živi sam u iznajmljenoj vikendici. U zadnje vrijeme je vidno smršavio. Osjećam da je čovjek u potrebi. Možda bi ga trebalo posjetiti, ali nikako da stupim u kontakt. Sve do jedne subote u  jedanaestom mjesecu  prošle godine kad sam se vratila s hodočašća iz Marijinog svetišta u Molvama i zatekla opisanog čovjeka u mom domu gdje razgovara i pije kavu sa mojim sinom. Laknulo mi je i odmah sam krenula u akciju da dogovorim apostolat.  Ukratko sam mu ispričala o djelovanju Marijine legije, čiji sam aktivni član Prezidija „Kraljica apostola“ Kravarsko, i poklonila mu čudotvornu medaljicu koju je rado primio i pažljivo stavio u džepić jakne. Na tjedne apostolate odlazimo u paru, pa smo tako sestra Ljiljana i ja krenule na dogovoreni posjet. Bio je to kraj jedanaestog mjeseca, kad je već dosta hladno. Došli smo mu u posjet , a on živi bez grijanja, nema peći, nema drva, nema što jesti, nema primanja i slabo vidi .Nakon što smo popričale s njim pitale smo ga što mu je najpotrebnije? Odgovor je bio: „Hrana – gladan sam.“ U potrebi je pa smo o tome obavijestile župni Caritas. U pomoć  i brigu uključila se i jedna poznanica koja pomaže osobama u potrebi kroz jednu humanitarnu udrugu te mu je između ostalog organizirala besplatni pregled vida. Utvrđeno je da ima mrenu koju je potrebno operirati. Nakon svega smo ga ponovo posjetile i sav je sretan, grije se, toplo mu je i zbrinut je što se tiče hrane i higijenskih potrepština. Izrazio je želju postati volonterom Caritasa, ako je to moguće, pogotovo u slučaju nekih fizičkih radova (pomoć pri utovaru, istovaru). Želje sam prenijela Caritasu.

Vjerujem da je Marija posredovala u ovom apostolatu, putem čudotvorne medaljice, o kojoj je bilo govora na hodočašću kako je stvarno čudotvorna. U Molvama je crkva posvećena  Uznesenju Blažene Djevice Marije i domaćin nam je ispričao svjedočanstvo o tome kako je došao u župu. Potreban im je bio Pastoralni centar. On je u vjeri bacio Čudotvornu medaljicu na zemljište gdje se on sada gradi i rekao: „Marijo , evo me tu sam, ja ti se u potpunosti predajem posluži se sa mnom“. Pomislih, kod nas nema čuda, a toliko smo Čudotvornih medaljica  podijelili. Marija me brzo razuvjerila i odmah se prilikom povratka s hodočašća pobrinula za apostolat.

Moramo imati povjerenje. Majka Tereza nas uči: citat iz kniige „Molitva – Svježina jednog izvora“:
„Toliko nas toga u životu potresa, ali povjerenje koje imamo u srcu pomaže nam da usprkos svemu idemo dalje. Svako ljudsko  stvorenje poznaje strah. Ali Krist nam govori: Imaj povjerenje …Postavi svoj mir srca samo u Boga. Bojiš se? Ja sam s tobom!Ali, reći ćeš, moja radna sredina sva je prožeta sumnjom, nevjerom, sve me to odvlači od Boga i vjere u njega. Vjera nije neka teorija. Ako Bog zaista prebiva u tebi, iako nevidljiv, on će ti darovati potrebno povjerenje. Često će to povjerenje biti skriveno u tvojim dubinama, a da neće doći do izražaja sve dok ne dođe za to prikladan trenutak i tad će ti biti bjelodano da si ga nosio u srcu.  Bog ti u svakom trenutku šalje svoga Duha, ali, ako ti za nj zaboravljaš, on ga opet uzima. U dubinama tvoga srca, ma kako ti ono ličilo na pustinju, taj ti Duh govori, ponekad samo jednom riječju. Kad ćeš se konačno odlučiti napustiti svoje sumnje  i obeshrabrenost? Uskrsli je ovdje!  Priznao ti to ili ne, on u tvojoj tmini svijetli i nikad se ne gasi. Njegov plamen zapalit će jednom sav korov i trnje tvoje duše i pročistiti te. Tada će molitva postati potrebom tvoga srca, postat će poput goruće zublje. Kad bi bilo moguće prodrijeti u dubine srca, začudili bi se koliko bismo tamo otkrili topline i ljubavi. Ona može biti toliko zakopana, zabačena, nepriznata – ali ona je tu. Kad ti se čini da popuštaš u vjeri i ljubavi, Krist te potiče svojim riječima: „Ja te beskrajno ljubim. A ti, voliš li me?“ Nek tvoje srce tada prošapće svoj odgovor: Da, Isuse, volim te, možda ne onako kako bih to želio, ali volim te!
Duše Sveti , Duše Isusove ljubavi, ti u svakog sadiš klicu vjere koja je kao neki polet i poticaj našem životu, ona je jednostavno povjerenje, tako jednostavno da je svi mogu prihvatiti.“

______________________________________________________________________________________________________________________________________