Pobožnost Srcu Isusovu, prvih petaka u mjesecu, traje devet mjeseci, zašto baš devet?

Broj devet se tradicionalno veže uz novozavjetni  događaj Duhova. Nakon Isusova uzašašća na nebo, Djevica Marija i apostoli  kroz devet su dana jednodušno, ustrajni u molitvi očekivali Duha Branitelja koji ih je ispunio na dan Pedesetnice. Na svaki prvi petak u mjesecu, devet mjeseci zaredom potrebno je poći na Sv. Misu i pričestiti se s nakanom čašćenja  Presvetog Srca Isusova. Onaj tko nije u stanju milosti prije se treba ispovjediti. Presveto Srce Isusovo obećava duhovne i vremenite blagodati i milosti.

Slijedi moje svjedočanstvo na temu pobožnosti Srcu Isusovu.

Bila sam u velikoj kušnji i trpljenju, danas bi rekla u zamci. Nisam se imala ili možda mogla nikome povjeriti osim dragome Bogu, a on me vodio kroz to, to danas vidim, i nagradio. Iz te kušnje nastalo je nešto novo i veliko za mene. Dugo je u mom srcu tinjala iskrena želja za obavljanjem pobožnosti prvih petaka Srcu Isusovu. Na pobožnost su nas poticali sestre i braća legionari na našim zajedničkim okupljanjima, kongresima, Legijskim školama i na sastancima. Gospodin se pobrinuo da započnem pobožnost kad se nisam niti nadala. Nisam niti pomislila započeti devetnicu: posao, puno obveza, nemam vremena, …, ali on se pobrinuo za to, našao vrijeme i poveo me za ruku. Možda je to plod molitve za duhovnu i materijalnu obnovu župe i domovine, koju smo u mom mjestu molile nas nekolicina,  tri osobe, u kapelici Srca Isusova u Podvornici svake subote u 12:20. Gospodin me odlučio obnoviti i pročistiti moje srce te me nagradio s pobožnosti Srcu Isusovu, a da toga u prvom času nisam niti bila svjesna.

Evo kako je to bilo:

Toga dana  03.03. ove godine uzela sam slobodan dan s namjerom da idem u ured za Obnovu od potresa, da vidim gdje je zapeo moj slučaj jer su prošle dvije godine od predaje zahtjeva. Išla sam do tada nekoliko puta u razne urede, a odgovor je uvijek bio isti: „Sad će to, sad su to ubrzali.“ Nije bilo pomaka, ništa se nije događalo. Taj put sam doznala da moram sve ispočetka nakon čekanja od dvije godine bez obzira što su svi papiri bili uredni. Komisija je konstatirala da sam zelena, a ne žuta naljepnica. U uredu za obnovu službenica mi je pojasnila da moram predati novi zahtjev i opet čekati jer se promijenio zakon, ured koji to rješava i novi su obrasci, a njih trenutno nema pa i to treba čekati. Sva nesretna otišla sam iz ureda neobavljena posla. Kako sam oko potresa svoje povjerenje i uzdanje povjeravala Sv. Josipu, u jednom času mi je prostrujalo kroz glavu da odem Sv. Josipu na Trešnjevci, gdje sam prije često odlazila dok sam živjela u Zagrebu i povjeravala mu se te mi je i tada  uslišao molitve. Došla sam taman u 10 sati kada je počinjala sveta ispovijed. Ispovjedila sam se i ponovo sve oko potresa povjerila Sv. Josipu. Navečer  sam bila na Križnom putu posvećenom Srcu Isusovu  i misi. Tokom mise mi je sinulo: pa to je to prvi petak u mjesecu, ispovjedila sam se, pričestila, bila na svetoj misi –  krećem  s pobožnošću prvih petaka Srcu Isusovu! Sve mi je to bilo znakovito.

Ali to nije sve. Sveti Josip mi je šapnuo da nakon tjedan dana  odem ponovno u ured za obnovu. Tamo sam naišla na srdačnu i susretljivu službenicu kojoj sam pomalo buntovno ispričala svoju priču oko potresa. Ona je odmah sve razumjela i znala kako ćemo to riješiti, uzela jedan obrazac izjave kojom se stari zahtjev pretvara u novi, potpisale smo i sve je bilo riješeno. Njene riječi su bile: „Vi ste sad „berajt“, samo čekajte netko će vam se javiti“. Tako je i bilo ovaj put. Za manje od mjesec dana javili su mi se iz projektnog biroa i došli pogledati i snimiti situaciju i oštećenja, a kroz mjesec dana projekt je bio gotov i odobren. Sada sam zadnjoj sam fazi čekanja izvođača.  Hvala Sv. Josipu koji me vodio i stavio mi na put jednu dobru dušu.

To je moja priča.

Za kraj – razmišljanje. U knjizi „Svježina jednog izvora” Majka Terezija nam kaže:
„Poznavanje Boga rađa ljubavlju; poznavanje sebe, poniznošću. Poniznost nije ništa drugo doli istina. Ako ste pravo ponizni, ništa vas neće smesti, ni pohvale ni grdnje, jer vi znate što ste. Poznavanje samog sebe bacit će vas na koljena.

Promijenite vaša srca…

Nema obraćenja bez promjene srca:

Promjena mjesta nije rješenje;

Promjena djelatnosti također nije rješenje.

Rješenje je u promjeni srca.

A kako ga možemo promijeniti?

Moleći!  Moja tajna je sama jednostavnost: ja jednostavno molim! ”

Iz osobnog iskustva istaknula bi važnost povjerenja, promjene srca i molitve. Mi često kompliciramo molitvu kao što činimo i s mnogim drugim stvarima. Ona je  – za vas, za mene, za sve – ljubiti Isusa nepodijeljena srca. Ljubav je plod za svako vrijeme, za svakoga, svatko bez izuzetka može ga davati i primati. Isus ne prestaje ponavljati: „Ja vas ljubim“. I Isusova je ljubav postala križ i kruh života. Stoga on hoće da i mi ljubimo srcem čistim, srcem jednostavnim i poniznim:
„Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni.” (Ps 51,12)

Moja molitva za svaki dan:

Dolazim ti, Isuse, da me potakneš prije nego započnem svoj dnevni posao. Neka se  tvoj pogled  zaustavi na meni. Dopusti mi da osjetim sigurnost tvoga prijateljstva. Ispuni moj duh kako bih mogla podnositi pustinju životne buke. Neka tvoja blagoslovljena svjetlost obasja moje misli i daj mi snage za ono što trebam činiti onima koji me trebaju…

Mara Tonković