Sažetak naše vjere ili kršćanskih istina sadržano je u obrascu Nicejsko-carigradskog vjerovanja ili skraćenog Apostolskog vjerovanja. U tom obrascu, izrečeno je da vjerujemo u jednoga Boga, koji je Otac, da vjerujemo u njegovog Jedinorođenog Sina, Isusa Krista i da vjerujemo u Duha Svetoga koji izlazi od Oca i Sina. Dakle, mi kršćani ispovijedamo vjeru u Presveto Trojstvo ili u Trojedinog Boga.
Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetoga Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.
Sv. Augustin se zaustavi i upita: “Dječače, što to radiš na pijesku?” “Želim more preliti u ovu rupu,” odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati: “Uzalud se trudiš! Okani se tog uzaludnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti ga u tu rupu.”
“Zar je to zbilja nemoguće?” upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. “Ti misliš da je to nemoguće i smiješ se meni što pokušavam more preliti u malu rupu, a sam činiš upravo to! Htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.”
Nakon tih riječi dječak nestane.
Tada Augustin reče sam sebi: “Vjera je sigurnija od shvaćanja. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time da uvijek pobožno činimo znak svetog križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi: Oca i Sina i Duha Svetoga!”
Kao što je sv. Augustin stajao pred neizmjernom tajnom Presvetog Trojstva, tako i mi stojimo pred tom istom neizmjernom tajnom. Ali, ono što možemo razumjeti i ono što nam je otkriveno o samom Bogu jest ono što je On rekao o sebi.
Kada se Mojsije po drugi puta uspeo na brdo Sinaj, da bi po drugi puta primio ispisane ploče svjedočanstva, sam Bog mu otkriva svoju vlastitu nutrinu, osobnost, govoreći:“Ja sam Bog milosrdan i milostiv, strpljiv, bogat ljubavlju i vjernošću, koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i grijeh.“
Tisuću godina kasnije, Isus ponovno otkriva tu istinu jednom učenom židovskom pismoznancu Nikodemu, objavljujući mu da je Bog pun ljubavi i milosrđa vjeran svakom čovjeku koji u Njega vjeruje i prima svjedočanstvo Njegovog Sina.
Sestre i braćo, biti poučen o kršćanskim istinama znači izgrađivati međusobno zajedništvo milosti i ljubavi Trojedinog Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Na to zajedništvo pozivao je i apostol Pavao kršćane u Korintu. Zašto je to zajedništvo među nama kršćanima tako važno?
Ako u jednoj obitelji vlada nepovjerenje, nesloga, neposlušnost, u kojoj nema zajedničkog razgovora, molitve i uzajamnog poštivanja u ljubavi; tada takva obitelj je u sebi razdijeljena, u njoj vlada kaos a članovi se osjećaju otuđeni. Kršćanska obitelj trebala bi biti zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu.
Presveto Trojstvo u sebi nije razdijeljeno, već je međusobno povezano, kad bi bilo razdijeljeno tada više ne bi vjerovali u Trojedinog Boga već u tri različita božanstva. Također sve što čini Bog Otac čini zajedno sa Sinom po Duhu Svetom. Niti jedna božanska osoba unutar Trojstva ne čini ništa zasebno, već uvijek zajedno.
Na isti način i mi koji se ovdje u crkvi svake nedjelje okupljamo činimo jednu kršćansku obitelj. Među nama bi također trebalo vladati ozračje pripadnosti zajedništva. To zajedništvo možemo jedino izgrađivati na način da se međusobno radujemo, usavršavamo, tješimo, da složni budemo i mir njegujemo, tek tada kako kaže apostol Pavao; s nama će biti Bog ljubavi i mira.
Za svog života nećemo moći sve shvatiti, razumjeti i spoznati, ali i mi možemo poput sv. Agustina s vjerom koračati prema vječnome Bogu Ocu koji nas ne osuđuje zbog naših grijeha i opačina, već nas spašava po žrtvi vlastitog Sina, Isusa Krista. Unoseći nas po Duhu Svetom svaki danom sve više u svoje zajedništvo ljubavi i milosti Presvetog Trojstva. U tom zajedništvu ljubavi i mira ispovjedimo zajedno svoju vjeru.
vlč. Siniša Blatarić