Davno su nas, već na početcima školovanja, učili o živome i neživom svijetu. Što raste, diše i mijenja se, živo je.  Što je nepokretno, nepomično i bez promjene, to je neživo, mrtvo. Kriterij je jednostavan.

Kakva je tvoja vjera? Kakav si ti?
Prorok Izaija (Iz 38, 18-19) prenosi riječi hvale Bogu kralja Ezekije nakon ozdravljenja:
„Jer podzemlje ne slavi te,
ne hvali te smrt;
oni koji padnu u rupu
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
Živi, živi, jedino on te slavi
kao ja danas.“  
Kakav si ti? Jesi li dovoljno živ da slaviš Boga? Jesi li dovoljno živ? Mijenjam pitanje: jesi li uopće živ pred Božjim očima? Može li On primijetiti tvoje micanje? Ili si nepomičan poput kamena, izvrnut na leđa poput uginulog kukca?

Jedino živi slavi Boga. Jedino živi, on živi Bogu. Živi žive u Bogu, hvale ga i slave. Živima je duh živ: raste, diše i mijenja se. Što je nepokretno, nepomično i bez promjene, to je neživo, mrtvo. Jesi li ti živ ili si mrtav?

Čemu si živ, a čemu mrtav? Jesi li živ uzimanju, mrtav davanju? Živ zlobi, mrtav samilosti? Živ ogovaranju, mrtav blagoslivljanju? Živ srdžbi, mrtav dobroti? Živ mržnji, a mrtav ljubavi?

Za što želiš biti živ, a čemu želiš biti mrtav? Lijepo upućuje sveti Pavao (Rim 6, 11):
„… smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“
Ruka je mrtvaca nepomična, ne diže se na grabež. Jezik je mrtvaca ukočen, ne kleveće. Noge mrtvaca ne mogu stupiti na staze grijeha. Mrtvac ne smišlja zlo.
Smatraj sebe mrtvim grijehu: ne pomiči se da ga počiniš, ne pokreći se da uz grijeh prioneš. Smatraj sebe mrtvim grijehu.
Naprotiv, živ budi Bogu. Živi za Boga: za Njega se pokreni, spreman za svako dobro djelo na koje te poziva.

Puno je pitanja postavljeno, odgovori na njih za sebe.
Sam odluči kakav želiš biti.
Razmisli, pa odluči.
Odluči biti živ.
Najbolje, reci poput Ezekije (Iz 38, 16):
„Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.“

BK