Ne prođe dan a da se zbog nečega ne zabrinemo ili uznemirimo. Dovoljno je pogledati na televiziji vijesti ili ih pročitati na internetu ili novinama, i već tada u nama se počinje stvarati osjećaj uznemirenosti. Zbog čega smo toliko zabrinuti za svoju budućnost?

Čuli smo u današnjem evanđelju kako Isus ohrabruje svoje učenike. Te iste riječ koje je njima uputio, On ih i danas upućuje tebi: „Neka se ne uznemiruje srce tvoje. Vjeruj u Boga i u mene vjeruj!“

Kada bi češće u svom srcu ponavljao te riječi, osjetio bi kako se u tebi stvara jedno posve drugačije ozračje, ozračje sigurnosti. Ono što nam daje sigurnost nisu samo Isusove riječi, nego i ono što je On ustanovio, a to je zajedništvo njegovih učenika. To zajedništvo je preraslo u zajednicu mnoštvo vjernika, koji su se kasnije prozvali kršćani, a svoje zajedništvo nazvali Crkva.

Sestre i braćo, i mi tvorimo jednu zajednicu vjernika, Kristovih učenika. No u toj zajednici treba se očitovati zajedništvo, gdje svatko može pronaći određenu sigurnost, potporu, pomoć za sebe ili nekog drugog. Ta ista zajednica opet ne bi mogla funkcionirati da nju netko ne predvodi. Zato su u Crkvi ustanovljene različite službe. Već u samim počecima Crkve uvidjela se potreba za tim službama. I danas smo čuli u Dj kako su apostoli izabrali sedam muževa, punih Duha i mudrosti, i postavili ih za voditelje svojih zajednica. Možemo lako primijetiti da su ih apostoli uveli u službu poslužitelja, đakona.

Ispunjeni puni Duha i mudrosti stavili su se u službu Gospodina Isusa i po njima je sam Bog činio silna djela.

Ni danas nije ništa drugačije, Gospodin svakoga od nas izabire i postavlja u određenu službu. Ali prije svega potrebno je pristupiti Njemu, „Kamenu Živome“, koji je za one koji nisu u njega povjerovali postao kamen smutnje, spoticaja, a za nas koji smo povjerovali postao je Put spasenja. Put koji nas uvodi u svu istinu pokazujući nam da je u Njemu jedina sigurnost života.

Gospodin Isus ne želi da budemo zabrinuti za svoju budućnost, ako uistinu vjerujemo u njega tada ćemo i mi činiti veća djela nego što ih je On činio. Duh Sveti kojeg nam je Uskrsli poslao svjedoči da se i danas događaju silna djela po imenu Isusa Krista i ta djela potvrđuju da je Krist Gospodin jedini put koji vodi prema zajedništvu Trojedinog Boga.

Duh Sveti nas uvodi u istinu i vodi nas prema spasenju. Po njemu smo svi mi posvećeni i tako nam otkriva jednu predivnu stvarnost, da smo postali izabrani sveti narod, kraljevsko svećenstvo. Primili smo svaki određenu službu koju trebamo vršiti u zajednici Crkve. Ono što svatko od nas treba biti, jest učenik misionar. Bez obzira na stupanj vjerske izobrazbe trebamo biti aktivni nositelji evangelizacije, da naviještamo silna djela onoga koji nas je iz tame pozvao k divnom svjetlu svojemu, kako izriče apostol Petar.

Svi smo mi od Gospodina pozvani danas da izvršimo to poslanje. Na taj način izgrađujemo zajednicu Crkvu, učvršćujemo naše zajedništvo, a Krist Gospodin po nama čini silna djela koja očituju Božju prisutnost u svijetu. Tu Božju prisutnost na vidljiv način živjela je Blažena Djevica Marija, koja nije prestala i nakon svoje smrti i uznesenja na nebo pokazivati nam put prema Isusu. Prije sto godina naša nebeska Majka u Fatimi upozorila je čitav svijet da jedini put koji vodi u život bez straha je Krist Gospodin. Marija kao naša majka brine se za sve nas kao za svoju djecu, kao što se svaka majka brine o svom djetetu.

„Marija okuplja oko sebe djecu koja joj uz velike i mukotrpne napore hodočaste da je vide i da ona vidi njih. Marija svima nama pruža svoju majčinsku utjehu i ljubav i šapuće nam na uho: Neka se tvoje srce ne uznemiruje… Nisam li ovdje ja, tvoja majka?…„ (EG 286) „samo vjeruj u moga sina Isusa Krista i imaj povjerenja u Njega.“

U ovom Marijanskom mjesecu svibnju, usmjeravajmo svoje molitve u pobožnosti krunice našoj nebeskoj Majki, okupljamo se u toj molitvi, kao što je Marija okupljala apostole. „Ona je žena vjere, koja kroči u vjeri i njezin izvaredni put vjere predstavlja stalnu usporednicu za Crkvu. Marija je dopustila da je Duh vodi jednim putem vjere prema služenju i plodnosti. Mi upiremo svoj pogled na nju, da nam pomogne naviještati svima poruku spasenja i da novi učenici i sami postanu djelotvorni blagovjesnici.“ (EG 287.)

vlč. Siniša Blatarić