Prikazi Isusova uskrsnuća uključuju prizor grobnog kamena maknutog u stranu. Grobni je kamen, naslonjen na otvor groba i zapečaćen, držao zarobljenim Isusovo mrtvo tijelo.  Maknut u stranu, svjedoči o praznom grobu. Tama zatvorenog groba nije dugo trajala; u nju je po uskrsnuću prodrla svjetlost. Sretan je prijelaz Krista iz smrti u život, iz tame u svjetlost. A mi? Gdje mi živimo, i kako? Kao prijatelji svjetlosti ili suradnici tame?

„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.“ (Iz 9,1)
Narod koji je u tmini obitavao svjetlost vidje veliku.  Onima što su borave pod sjenom smrti, svjetlost jarka osvanu. Nisu to drugi: mi smo ti! Razumijemo li mi to? Na brojnim mjestima u evanđeljima Isus pita svoje učenike: „Razumijete li …?“ pa konstatira: „Ne razumijete!“ ili se čudi: „Kako ne razumijete!?“

Zar smo krtice pa da boravimo u tami? Zar da samo časkom provirimo na svjetlost pa bježimo u tamu? Zar se plašimo slobode nepoznatog otvorenog prostora pa se vraćamo skučenim hodnicima prokrčenima vlastitom mukom? Zar da u tmini hodimo i tamu ljubimo?
„Pipamo kao slijepci duž zida,
tapkamo kao bez očiju.
Spotičemo se u podne k’o u sumraku,
sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.“ (Iz 59, 10)
Isus je silom Očevom Lazara koji „spava“ pozvao iz groba rekavši mu: „Izlazi!“  Slično i nas budi iz sna, slično govori nama. Većinom oko sebe gledam naborana čela, natmurena i zabrinuta lica. Dođe mi da osobi takva izgleda postavim pitanje: Je li ti život jako težak? Koje te brige more? Ta sve se ocrtava na licu: i vedrina i manjak vedrine, i živost i manjak života, i otvorenost i zarobljenost. Probudi se ti što spavaš! Otvori oči za svjetlo novog dana. Izađi iz tunela beznađa na slobodu otvorenog prostora nade.

BK