Kruna kruni kralja. Kolike li se krune nalaze u riznicama kraljevskih dvorova i muzejima širom svijeta! Te su krune nekad resile glave velikodostojnika, svjedočile o njihovoj uzvišenosti i moći. Trebale su ih izdvojiti iz mnoštva, uzvisiti im stas, prikazati raskoš njihova bogatstva. Kraljevi su pred puk izlazili okrunjeni s vladalačkim žezlom u ruci. I taj je visok i ukrašen štap od plemenite kovine trebao potvrditi čvrstoću vladavine kralja.

Čista je suprotnost tim okrunjenim glavama okrunjeni Krist. Evanđelist svjedoči: „Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!«“ (Mt 27,29) Kad Isus reče da je kralj, a bio je u njihovoj vlasti, vojnici Pilatovi odlučiše Ga izrugati. Tako rade slabići s Jakim. Tako postupaju tlačeni nad Onim koji im je predan. Tako rade povrijeđeni, nanose bol drugima. Svjetina koja  je slavila Isusa, sada dodaje trnove grane Njegovim mučiteljima. Oni s kojima je Isus postupao blago, iznevjerenih nada smiju se Njegovim mukama. Riječi koje dobro znaju: „Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!“ (Ps 110,2), oni ne povezuju s ovim Mučenikom. U ruke mu stavili trsku što je vjetar lomi: neka njome vlada. Ali, nije do njih. Ova vladavina nije do njih. Zamišljena je od postanka svijeta, predviđena za spas pozvanih. Očitovat će se na kraju vremena, kako je pisano: „I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam;  ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.“ (Otkr 19, 11-13)

BK