Drugog vikenda u mjesecu ožujku održan je krizmanički tečaj koji je vodila zajednica Kursiljo – mali tečaj radosnog kršćanstva. Vjernik je otkupljen… ali zašto nije radostan? (Božja smo djeca, već je to razlog za radost!) Ovim malim tečajem pokušali smo krizmanicima svojim životnim iskustvima i temama koje približuju Boga objasniti zašto vjerujemo da je Bog živ i kako se to očituje u našim životima. Ana, Robert i Margareta, domaći su animatori (iz Kravarskog), a pridružili su im se Marija, Ivan i Josipa (iz daljih krajeva Lijepe Naše). Tečaj je vodila rektorica Antonia te velečasni Siniša. K tome su u pomoć došle još Ema, Lea i Lucija (divne župne animatorice također iz Kravarskog).

U petak (10.3) okupili smo se u večernjim satima (iako je spavanje svima zvučalo vrlo primamljivo). Pomolili smo se, upoznali te odmah „zaronili“. Od velečasnog Siniše čuli smo koliko smo pomno osmišljeni (za to je ipak potreban jedan velik um prepun strpljenja i ljubavi iz koje nas stvara). Robi nam svjedočio o svojem traganju za Bogom. Govorio nam je o prečacima i krivim putevima kojima je pokušavao ići dok ga Bog nije poveo do pravog puta, onog uz Njega.

Idućeg smo se dana, u subotu (11.3) okupili ujutro, svi naravno naspavani i spremni za nove informacije i još druženja! Nakon aktivne uvodne pjesme Josipa nam je svjedočila o svojem životu i kako je on i po čemu drugačiji otkad u njemu ima milosni „Božji prst“. Predstavila sam je četiri stupa koja drže (ili ponekad ne drže) njezinu vjeru stabilnom (molitvu, čitanje Biblije, ispovijed i euharistiju). Svi smo se nakon njene teme zapitali bi li se moglo sjediti na našim stolcima… Temu o sakramentima održao je vlč. Siniša u kojoj je mladima bolje objašnjeno što će zapravo sv. Potvrdom primiti (ne masni križ na čelu, već Duha Svetoga i njegove darove!!!!). Iz još jednog (malo daljeg) dijela Lijepe Naše doputovao je jedan mlad, predivan i vedar bračni par – Dora i Tomislav Skender. Mladim su krizmanicima posvjedočili o svojem upoznavanju, hodanju i braku. Govorili su u predbračnoj čistoći, odnosno o tome kako su taj čin sjedinjenja muža i žene ostavili za brak (kako je Bog to i zamislio). Spremno su odgovarali na sva naša pitanja i rekli kako njihova prije veza, a sada brak ne bi bili mogući bez trećeg člana – Boga. Kada su bliži Njemu odmah su i međusobno više bliski, više spremni voljeti, slušati, opraštati… U 12:20 zaputili smo se prema našoj predivnoj, novoj crkvi!! Podno crkve molila se krunica kao i svake dotadašnje subote nakon potresa 2021. godine (tko ovo čita pozvan je na krunicu iduću subotu i mora doći). Bilo je divno vidjeti nas sve tako okupljene u molitvi. Uz nekoliko predivnih i ustrajnih župljana sada je bilo još 40ak krizmanika s animatorima. Uslijedio je prefin ručak te igre koje su, naravno, bile zaigrane. Punih trbuha i razgibani sjeli smo i poslušali Ivanovo svjedočanstvo. „Bog je mene i takvog skršenog iskoristio“, rekao je Ivan poručujući svima da je Bog daje smisao te da svaka naša patnja i bol ima razlog, a život je zaista jednostavniji uz Njega. Ne lakši, ali jednostavniji sigurno. Krizmanicima se zatim pružila prilika za svetu ispovijed. Klanjanjem u dvorani za bogoslužje završili smo drugi dan našeg tečaja.

U nedjelju (12.3.) smo nakon teme o Duhu Svetom čuli Marijino svjedočanstvo. Marija nam je rekla kako apostoli nisu postojali samo prije 2000 godina, već postoje i dan danas te je i ona jedna od njih. Kao apostol, Marija u svojim prijateljstvima s osobama koje nisu vjernici pokušava na blag način ipak približiti Boga i tim osobama koje ga nisu imale priliku upoznati. Potaknula je sve nas da postanemo apostoli i donosimo Boga bližnjima, ali da isto tako prepoznajemo i one ljude oko nas koji su bili/jesu apostoli u našim životima. Uslijedila je sveta misa na kojoj su naši divni, hrabri krizmanici čitali čitanja i molitvu vjernika (ako netko on njih čita ove moje riječi ima velik poticaj da ponovno dođe i javi se za čitanje – bili ste predobri!!). Nakon mise rektorica Antonia zahvalila se roditeljima koji su nam u povjerili svoje mlade. Roditelji i krizmanici bili su upoznati s otokom Krapnjem na kojem se održavaju tečajevi za srednjoškolce (slični njihovom) u trajanju od tjedan dana. (link za više informacija: https://kursiljo.com/krapanj-najava-termina-za-ljeto-2023/ )

Rekla bih da je ovo iskustvo bilo dragocjeno krizmanicima, ali i nama animatorima. Zajedništvo je potrebno i svaki ga od nas zasigurno cijeni. Prema dojmovima krizmanika rekla bih da je tečaj bio dosta uspješan. Vidljiva je veća radost i otvorenost. Neki će krizmanici vjerojatno pamtiti pauze i subotnji ručak (prefino pohano meso s pomfrijem), dok će drugi biti zahvalni na stvarnim promjenama koje je Bog učinio u njihovim srcima. Nekima su bila ispunjena srca, dok su drugi ispunili trbuhe. Na obje stvari svakako treba biti zahvalan 🙂