Pavao piše Korinćanima: „ Sve vaše neka bude u ljubavi!“ (1Kor 16, 14). Drugdje dodaje: „… u naporima, u bdijenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; …“ (2Kor 6, 5-7) Daje tako uputu dužnosti vladanja prema Bogu i bližnjemu u svakodnevici života. Za sve nabrojeno treba snage Božje. Ništa od toga neće ići ako si se od Boga udaljio. Neće ići. Priznaj: lako je prepustiti se lijenosti i drijemežu, neumjerenosti i strastima. Lako je prečuti poticaj na ljubav. Sebičnost ne dopušta žrtvu, opakost ne misli o dobru. Lako je upasti u kolotrag mržnje, u zapjenjena vrtloženja laži. Lako je odmahnuti rukom na ponudu ljubavi Duha Božjega. Lako se klizne u limeni oklop sebeljublja. Ali, jao, taj nije gibak, hladi golotinju tvoje nezaštićenosti, u njemu dršćeš od studeni. Cvokoću ti zubi dok sanjaš toplinu ljubavi. Sjećaš se mekoće dodira blage riječi. Žudiš za gipkošću pokreta slobodne volje. Vidi: bolje ti je nezaštićenome, nego u ovoj hladnoj sigurnosti. Bolje ti je izloženome, nego ovako okovanome. Tko li će te razriješiti, pustiti na slobodu? Čuo si sigurno: ima Onaj koji razrješuje sve okove.

Zamoli. Moli. Možeš li? Kad su zidovi hrama u kome se moliš goli, kad mu je krov srušen, kad tvojim nemarom tu građevinu prerasta grmlje i drveće, nije kasno. Božje uho vazda čuje vapaj nevoljnika. Evo obećanja Gospodnjeg:
„Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu;
u nježnosti i u ljubavi;
zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Jahvu.“ (Hoš 2, 21-22)
Prihvati obećanje vjernoga Boga. Sve tvoje neka bude u ljubavi!

BK