Još nema komentara

VII NKG – A ( Lev 19,1-2.17-18; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 3,16-23; Mt 5,38-48)

I ove nedjelje Isus nam se obraća u svojoj riječi kako bi nam protumačio u čemu se sastoji pravednost i kako ju možemo ostvariti.

Ako se sjećate prošle nedjelje smo razmišljali na koji način možemo ostati vjerni Božjim zapovijedima i kako ispuniti u svom srcu Kristov zakon. Danas nastavljamo u tom istom smjeru, Isus od svojih učenika traži nešto što nadvisuje sam Zakon, kojeg su Židovi poznavali kao Mojsijev Zakon. Isus želi, da onaj koji se zove njegovim učenikom bude savršen kao što je savršen Bog Otac na nebesima. Isusovi učenici sigurno su mogli lako reći, kao i mi danas:

„Isuse to što tražiš od nas, nadvisuje našu moć, snagu. Ne moguće je izvesti to u današnjem svijetu, prezahtjevno je. Ako to i učinimo, drugi će nas još više ismijavati, izrugivat se, zlostavljati, iskorištavati našu dobrotu i ljubav.“

Isus od nas ne traži nešto što je nemoguće izvesti ili ostvariti. Isus ne zabranjuje dostojno se opirati nepravednim napadima, niti boriti se protiv zla u svijetu. Nego, On samo podsjeća na Božju zapovijed ljubavi; „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ A moj bližnji nije samo netko iz moje obitelji, iz moje zajednice, netko tko je istog svjetonazora ili vjere kao i ja, nego, svaki čovjek kojeg susretnem na ulici, na svom životnom putu.

„Voljeti bližnjega svoga znači nadići puku razinu dužnosti, teret obveze, uske granice uvjerenja, te kruta pravila poluživota i s radošću stupiti u nov način života. Pripremiti se za ljubav prema bližnjemu znači iznova promotriti Boga, sebe, svoje bližnje, svoj svijet i sve u njemu!“ (J.M.Templeton)

Tu se ističe razlika između Kristovog učenika i onog tko to nije. Kristov učenik spoznaje da svako dobro koje čini ne čini sam od sebe, nego po daru Duha Svetoga kojeg je primio na krštenju.

Upravo na to nas želi podsjetiti i apostol Pavao riječima: Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Dakle, Apostol opominje one kršćane koji žive neuredno, koji obeščašćuju svoje tijelo ali i razaraju zajedništvo u koje su primljeni da ne zaborave kako oni postaju Hram kada u euharistiji primaju samog Gospodina. I da sve dobro koje primaju je dar od Boga, a ne plod ljudskog znanja. Stoga neka se ne hvale i ne veličaju ljudsko znanje nego u poniznosti neka ispunjavaju Kristov zakon. Ispunjavati Kristov zakon znači hodati na putu svetosti. „Sveti budite. Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš.“; to je Isusova želja za svakoga od nas, kad kaže: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.

I ovaj put Isus nam daje odgovor i pokazuje na koji način ostvariti svetost u svom životu. Put tog ostvarenja je jasan i od njega nema odstupanja, ako se želi uistinu ići njime. Nema kompromisa; „Slažem se sa onim što si rekao Isuse, ali ipak ja bih malo popustio u nekim stvarima, priklonio se onome što svijet propagira. Zašto bi se držao doslovno svega što Crkva naučava, njezinih zapovjedi. Pa i drugi tako čine, pa zašto bih ja bio izuzetak.“ No, Isus je u tome jasan; „Jer ako činiš ono što i drugi čine. Zar nisi isti kao i oni, ako činiš dobro samo onima koji to tebi čine, ako mrziš one koji su tebi učinili zlo, ako ne opraštaš onome koji ti je nanio nepravdu. U čemu se onda razlikuješ da si kršćanin? Nego, zar si zaboravio da u tebi prebiva sam Duh Božji, da si ti njegov hram. Jer hram Božji je svet, a to si ti.“

Bog ne postupa s nama po grijesima našim niti nas kažnjava po našim krivnjama, nego, On je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Upravo tako Gospodin želi da i mi se vladamo u svijetu kojem živimo, da praštamo drugome, kao što želim da Bog meni oprosti, da ljubavlju koju nas Bog ljubi, ljubimo i mi jedni druge.

Ljubav je utjelovljenje kršćanske mudrosti na koju nas Isus upućuje. Ljubav nije samo sredstvo po kojem se očituju naša dobra djela, nego i put koji nas uvodi prema svetosti života. Nju ostvarujemo tako da služimo jedni drugima, na izgradnju, a ne rušenje. Prema riječima svetoga Pavla, svećenik, biskup, papa, niste vi njihovi, nego su oni vaši služitelji. Vama na službu, kao i sve stvorenje da biste vi mogli biti Kristovi, kao što Krist sam pripada Bogu.

Bog je dao da sunce izlazi nad zlima i dobrima, da kiša pada pravednicima i nepravednicima, govori Isus, dakle, tko sam ja da ograničavam Božju pravednost? Neka moj život prije svega pokazuje na Krista koji po svom Svetom Duhu čini da mogu živjeti pravedno, ispunjavati Njegov zakon i tako hodati na putu prema svetosti. Dopusti da sam Gospodin gradi svoj Hram u tebi, dopusti da stanuje u tebi Duh Božji, kako bi već sada postao zrcalo u kojem će se isticati Kristov lik u tebi.

Nije li upravo ovo savršeno prikladan trenutak da prigrlimo stav radosti i iščekivanja u moguće i najvećoj zadaći koju pred nas postavlja Isus – ljubavi prema bližnjemu koja će biti jednaka ljubavi prema sebi. Jedan učitelj je rekao: „Srce je hram u koji se može smjestiti Bog. Sva su srca hramovi, a otvoriti srce znači omogućiti božansku nazočnost… sva je mudrost već u nama; sva je ljubav već u nama; sva radost. S druge strane, skriveni su sve dok ne otvorimo srce.“

Vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar