Kad na nekom sportskom terenu igraju dvije ekipe ili dvoje suparnika, samo će jedno od njih pobijediti i radovati se. Možda će netko od njih imati više a netko manje sreće.

Pređemo li sa sportskog terena na naš svagdašnji teren života, mi se također nađemo u jednom takmičenju. Ponekad možemo doživjeti da je naš suparnik u puno većoj prednosti, jer je moćniji, u boljoj poziciji, kvalitetniji i sposobniji. Ako smo i u podređenoj situaciji to ne treba značiti odmah da odustanemo, dignemo ruke i samo tako lako dopustimo da nas netko u nečemu nadjača.

U društvu oduvijek su prevladavale određene podjele između jakih i slabih, između moćnih i siromašnih. U svom svojem bogatstvu i blagostanju koje posjeduju pojedinci ne da obogaćuju druge već još više osiromašuju i one koji nešto imaju. Često nam se stoga čini kao da je netko osuđen da živi u bijedi i siromaštvu, dok drugi obiluje u svim blagodatima materijalnog probitka.

Koliko puta smo znali reći:“bit će bolje.“ Je li nas te riječi tješe ili se ipak nadamo i vjerujemo da će biti bolje?

Što za nas mogu značiti riječi Evanđelja:„Blago siromasima duhom…, blago ožalošćenima i poniznima…, blago gladnima i žednima pravednosti…, blago milosrdnima i čistima srcem…, blago mirotvorcima i progonjenima zbog pravednosti…

„Isusova blaženstva jezgra su kršćanske vjere već dvije tisuće godina. Njima započinje Isusov Govor na gori. U nekim suvremenim tumačenjima blaženstva se prevode i shvaćaju kao neka vrsta ‘čestitke’ siromašnima, ožalošćenima, nenasilnima, gladnima, progonjenima, itd. Međutim, za mnoge ljude ona su povod za pitanja kao što su: Zašto siromašni ostaju siromašni, gladni se neće nasititi a progonjeni su i dalje progonjeni? Vrijede li ta velika obećanja samo kao onostrana utjeha, to jest kao obećanje da nas čeka bolja sudbina na onoj strani?“ (fra A. Domazet)

Isusova blaženstva koja navodi evanđelist Matej, nisu usmjerena samo na onostrani život, već su smjernice koje su upućene svima bez razlike u vjeri i svjetonazoru, da već sada ljudi koji žive na ovom svijetu pobrinu se za izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta. Tu predvodničku zadaću imaju ponajprije kršćani, jer sam Krist Gospodin u kojeg su povjerovali, predaje im to poslanje kao glavnu svrhu svog postojanja.

Papa Franjo u svojoj pobudnici Radost Evanđelja, piše: „Zemlja je naš zajednički dom i svi smo braća. Premda je „pravedno uređenje društva i države središnja zadaća politike“, Crkva „ne smije ostati na margini u borbi za pravednost“. Svi kršćani, uključujući i pastire, pozvani su pobrinuti se za izgradnju boljega svijeta. To je tako jer je socijalna misao Crkve u prvom redu pozitivna: daje prijedloge, zalaže se za promjene i u tome smislu ne prestaje biti znakom nade koja izvire iz srca Isusa Krista, punog ljubavi… Iz naše vjere u Krista, koji je postao siromašan i koji je uvijek blizak siromašnima i isključenima, proizlazi briga za cjelovit razvoj najzanemarenijih članova društva.“

Isus svoja blaženstva nije izrekao samo da bi utješio mnoštvo siromašnih, žalosnih, gladnih, potlačenih…, nego izrekao je i svojim učenicima da oni budu ti koji će se boriti i zalagati za socijalnu pravednost, za solidarnost u društvu, za suživot u miru i prijateljstvu, za poštivanje ljudskog dostojanstva.

„Blaženstva otkrivaju cilj ljudskog života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljudski čini: Bog nas poziva na svoje blaženstvo. Taj je poziv upravljen svakome osobno, ali i sveukupnoj Crkvi, novom narodu onih koji su prihvatili obećanje i od njega žive u vjeri.“(KKC 1719)

Vjerujemo li mi da smo u stanju promijeniti sadašnje stanje i izgraditi društvo koje će živjeti po načelima Evanđelja?

Možda ćemo reći da nismo dovoljno osposobljeni za to ili da smo spriječeni od raznih elitnih struktura. Ali kako kaže apostol Pavao; Doista, promatrajte, sami sebe, vi koji ste pozvani: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih, nego ono što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre i ono što je slabo pred svijetom, izabra Bog da posrami ono što je jako. Ono što je neplemenito i prezreno pred svijetom izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, da se ni jedan čovjek ne hvali pred Bogom.

„Obećanja blaženstva uče nas da se prava sreća ne nalazi u bogatstvu ili blagostanju, ni u ljudskoj slavi ili moći, ni u kojem ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo, kao što su znanosti, tehnike i umjetnosti, ni u kojem god stvorenju, nego u Bogu samome, izvoru svakog dobra i ljubavi.“ (KKC 1723)

Svatko od nas može živjeti Isusova blaženstva u svakidašnjici. Naš Gospodin i Učitelj je prvi živio taj rizik, da bude zbog toga prezren i odbačen jer se kritički ponio prema vjerskoj eliti i političkim moćnicima onoga vremena. Isus nije samo izgovorio blaženstva već ih je provodio u djelo. On sam nas ohrabruje, da se oslonimo na njega, jer će utjehu i radost pronaći samo oni koji će dosljedno živjeti po obećanjima blaženstva.

Isus želi ohrabriti svoje učenike, želi da razumiju kako je, iako slijediti ga može značiti prolaziti kroz vremena kušnje, radost već prisutna. Glad i siromaštvo, plač i mržnja ponekad su neizbježni, zbog toga su i proroci iz Starog Zavjeta bili suočeni s patnjom kada su pokušavali činiti Božju volju. Međutim, ove situacije nisu najdublja stvarnost; iza ovoga, već vidljivo, prisutno je Kraljevstvo nebesko. Oslonimo se na Krista, na snagu Duha Svetoga i započnimo već danas približavati Božje kraljevstvo svim ljudima.

„Ono što evanđelje nudi je Božje kraljevstvo; riječ je o tome da se ljubi Boga koji kraljuje u svijetu. U mjeri u kojoj će on uspjeti kraljevati među nama, društveni će život biti prostor ispunjen bratstvom, pravednošću, mirom i dostojanstvom za sve. Dakle, i navještaj i kršćansko iskustvo idu za tim da imaju socijalne posljedice. Tražimo samo njegovo kraljevstvo: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Isusovo je poslanje uspostaviti Kraljevstvo Oca svojega; on traži od svojih učenika: Putom propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko!… (EG 180)

„Isus želi evangelizatore koji naviještaju radosnu vijest ne samo riječima već prije svega životom preobraženi Božjom prisutnošću.“(papa Franjo)

vlč. Siniša Blatarić