Nakon što je Isus dopustio Ivanu da ga krsti zajedno sa ostalim grješnicima, Ivan prepoznaje u Isusu; Jaganjca Božjega koji dolazi odnijeti grijehe čovječanstva te pred svima nazočnima pokazuje na Isusa i govori: To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je predamnom jer bijaše prije mene. On tako očituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik koji ponizno dolazi izvršiti volju Nebeskog Oca i Vazmeni jaganjac, simbol otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe.

Time Isus na sebi ispunjava proročke riječi: „Ti si sluga moj…, u kom ću se proslaviti… te ću te postaviti za svjetlost narodima, da budeš spasenje moje za čitav svijet.“ Isus kao Sin Božji, ulazeći u svijet veli: „Evo dolazim… vršiti Bože volju tvoju!“

Od prvog časa svoga Utjelovljenja, Sin prihvaća Božji naum spasenja u svome otkupiteljskom poslanju, potvrđujući to riječima; Moja je hrana vršiti volju Onoga, koji me posla i dovršiti djelo Njegovo.

Uviđamo kako je poslanje Isusa Krista prvobitno u služenju i u potpunom izvršavanju Očeve volje. Apostol Pavao pišući kršćanskoj zajednici u Korintu stavlja upravo taj dio Isusovog života kao najvažniji u njegovom poslanju. Zato bi svaki kršćanin trebao nasljedovati taj primjer Isusovog života u služenju i ispunjavanju Božje volje. Kao primjer Pavo stavlja svoj život govoreći da je po Božjoj volji postao apostol, Isusa Krista.

U čemu se sastoji to Isusovo služenje i potpuno ispunjavanje Božje volje? Promatrajući Isusov život kroz Evanđelja možemo lako primijetiti da njegovo služenje se sastoji u izlasku u susret onim ljudima koji su odbačeni, koji su izgubili svoje ljudsko dostojanstvo, koji su zaglibili u svom životu boreći se sa svojim grijesima.

Isus se doslovce prigiba nad njihovim životima, iskazuje svoju ljubav i Božje milosrđe tako što ih vraća u život, zadobivajući ponovo smisao svog vlastitog postojanja. Iz Isusa proizlazi velika želja da prihvati i ostvari za čitavo čovječanstvo naum otkupiteljske Očeve ljubavi. Cijena tog potpunog ostvarenja jest da Bog predaje svog Sina kao žrtvu za naše grijehe. Tako Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane: „U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše!“

„Prihvaćajući svojim ljudskim srcem ljubav Očevu za ljude, Isus ih je do kraja ljubio, jer veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Tako je, u patnji i smrti, njegovo čovještvo postalo slobodnim i savršenim oruđem njegove božanske ljubavi koja hoće spasenje ljudi. Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoće spasiti: „Nitko mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem.“ Odatle vrhunska sloboda Sina Božjega kad sam ide prema smrti.“ (KKC 609)

Pitanje koje se nama svima nameće; jesmo li mi spremni u svoj život ugraditi taj Isusov stav služenja i izvršavanja Božje volje? Dokle sam spreman ići u tome, do koje granice moje vlastite slobode?

Odgovor koji će svaki za sebe dati, osvijetlit će nam koliko zapravo ja živim stvarnost Evanđelja, svog poslanja kao onoga koji vjeruje u Isusa Krista.

Možda nam se ponekad čini da je ne moguće u potpunosti nasljedovati Isusov primjer života, no mnogi kršćani prije nas vjerovali su da je to moguće i stoga su postali sveti. Vjerujem  li da to isto mogu i ja ostvariti sa svojim životom?

I danas možemo primijetiti tolike kršćane vjernike, diljem svijeta koji svojim životom pokazuju na Isusa, Jaganjca Božjega koji dolazi spasiti grješnog čovjeka. Oni ne čine to sami od sebe, već kao i nekoć Pavao i drugi sveci, po volji Božjoj i po snazi Duha Svetoga.

Mi se sami po sebi ne možemo osloniti na vlastitu snagu, jer uviđamo koliko smo zapravo u svim područjima života slabi. Mi kao vjernici trebamo se oslanjati na Božju snagu, na njegovu milost i mir, dvije božanske stvarnosti koje nam omogućuju da živimo polet ljubavi prema Bogu i bližnjima i unutarnji spokoj da bezbrižno prihvaćamo situacije koje dolaze po Božjoj volji.

Molimo Gospodina, da nas ohrabri u našem poslanju, da snagom Duha Svetoga možemo u svakom trenutku svog života odvažno reći: „Evo dolazim, Gospodine vršiti volju tvoju!“

vlč. Siniša Blatarić