Bez vode nema života kakvog mi poznajemo. Koji istražuju visine i dubine svemira u njemu traže tragove vode kako bi pronašli život. Voda treba biljkama, životinjama, čovjeku. Svijet u kojem živimo Stvoritelj je vodama bogato opskrbio: izvorima, rijekama, morima, oceanima. Učili smo da vode neprestano kruže: isparavaju, kondenziraju se u oblake, padaju kao kiše … Vode koje imamo danas iste su vode s početka svijeta. U početku: „… duh Božji lebdio je nad vodama.“ (Post 1,2) U početku stvaranja spominju se vode. I kasnije: vode općeg potopa, vode kroz koje je po suhu izraelski narod utekao u slobodu, vode Jordana koje su stale kako bi Izraelci ušli u obećanu zemlju, vode u kojima je kršten Isus, vode koje su sprale Njegovu krv dok je visio na križu … iste su vode koje danas kruže svijetom, koje se raspršuju u kapljice u slapovima Krke ili Niagare. Vode oceana i mora, rijeka i potoka, zemlje, podzemlja i nadzemlja, makar nose različita imena, iste su pravode s početka svijeta. Danas te u kiši  može smočiti kap pljuska koji se spustio na zov Ilijin. Rosa koja se hvata tvojih nogu ista je koja je močila sandale kralja Davida. Vode stanica tvoga tijela pamte snježne mećave s vrhova Himalaja.

U početku: „… duh Božji lebdio je nad vodama.“ (Post 1,2) U početku stvaranja spominju se vode  i Duh Božji koji nad njima lebdi. Kao što vode daju život bićima, Duh Božji daje život duhu. Drevan poput voda, On i tebi svako jutro uho budi da Ga slušaš kao Njegov učenik ( Iz 50, 4). Poslušaj! Da, poslušaj:
„Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.“ (Ps 85, 9)

BK