Još nema komentara

HOMILIJA – SVETKOVINA MARIJE BOGORODICE

„Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen.“ . Svjedočanstvo koje nam donosi apostol Pavao, prenosi nam ispunjenje nade u vremenu koje Bog odredi da se ispuni što je bilo izrečeno još Mojsiju na brdu Sinaju o blagoslovu koji će se protezati na sve buduće naraštaje, a njegovo potpuno ispunjenje dogodilo se ulaskom Božjega Sina u svijet po ženi koja posta Bogorodica.

Na božićnu osminu tako slavimo svetkovinu svete Marije Bogorodice, a ujedno se tom svetkovinom zaključuje tjedan dana duga proslava svetkovine Božića, božićna osmina, i u mnogim dijelovima svijeta također označava početak nove godine. Biblijska čitanja i molitve pružaju priliku ponovno razmišljati , poput Marije u svom srcu, o identitetu Djeteta, čije rođenje slavimo. Ono je pravi Bog i pravi čovjek. Drevni naziv Theotokos (Bogorodica) potvrđuje i ljudsku i božansku Kristovu narav. On je i naš Spasitelj, Isus, ime koje je dobio pri obrezanju, ali koje mu je anđeo dao još prije njegova začeća. On nas spašava jer je rođen pod Zakonom i otkupljuje nas prolijevanjem svoje krvi.

Marijina uloga u djelu spasenja središnja je tema ove liturgije, bilo u odnosu na Krista, koji je od nje primio ljudsku narav, bilo u odnosu na njegove učenike, udove njegova tijela Crkve: Marija je tako Majka Crkve koja nas zagovara.

Ujedno na prvi dan nove godine Crkva slavi svjetski Dan mira, kako bi istaknula da taj toliko željeni mir je sam Gospodin Krist. U ovogodišnjoj poruci za svjetski Dan mira papa Franjo poručuje:

„Našavši se u vrtlogu neočekivanih izazova i u jednoj situaciji koja nije bila sasvim jasna ni sa znanstvenoga gledišta, svijet zdravstva se pokrenuo kako bi ublažio golemu patnju i pokušao pronaći lijek, a jednako tako i političke vlasti koje su morale poduzeti značajne mjere u pogledu organizacije i upravljanja u hitnim situacijama.

Osim tjelesnih simptoma, COVID-19 je izazvao opću slabost koja se ukorijenila u srcima mnogih pojedinaca i obitelji, s nezanemarivim posljedicama, pojačanim dugim razdobljima izolacije i raznim vrstama ograničenja slobode.

Nakon tri godine, došlo je vrijeme da se preispitamo, učimo, rastemo i dopustimo da se u nama kao pojedincima i u zajednici dogodi duboka promjena; da iskoristimo ovo povlašteno vrijeme kako bi se pripremili za “dan Gospodnji”. Više sam puta ponovio da iz krize nikad ne izlaziš isti: iz nje izlaziš ili bolji ili gori. Pozvani smo danas zapitati se: što smo naučili iz ove pandemijske situacije? Kojim nam je novim putovima krenuti da se oslobodimo okova svojih starih navika, kako bismo bili bolje pripremljeni i odvažili se na nešto novo? Koje znakove života i nade možemo uočiti kako bismo krenuli naprijed i pokušali naš svijet učiniti boljim mjestom?

Nakon što smo se izravno osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost i našu osobnu egzistenciju, možemo zasigurno reći da najveća lekcija kojoj nas je COVID-19 naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, da je naše najveće, ali i najkrhkije blago ljudsko bratstvo, utemeljeno na našem zajedničkom bogosinovstvu, te da se nitko ne može sâm spasiti. Prijeko je potrebno, stoga, zajedno tražiti i promicati univerzalne vrijednosti koje su putokazi na putu koji vodi do tog ljudskog bratstva. Naučili samo također da povjerenje koje smo polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije nije bilo samo pretjerano, nego se pretvorilo u individualističku i idolopokloničku opijenost, ugrozivši jamstva pravde, sklada i mira za kojima tako silno žudimo. U našem svijetu u kojem se sve odvija velikom brzinom, rašireni problemi neravnoteža, nepravdi, siromaštava i marginalizacija vrlo često raspiruju nemire i sukobe, te uzrokuju nasilje, pa čak i ratove.

Što se, dakle, od nas traži? Traži se, prije svega, da dopustimo da nam se srce promijeni izvanrednom situacijom koju smo proživjeli, to jest da dopustimo Bogu da, preko ovog povijesnog trenutka, preobrazi naše uobičajene kriterije tumačenja svijeta i stvarnosti. Ne smijemo više misliti samo na to kako čuvati svoje osobne ili nacionalne interese, nego se moramo voditi idejom općeg dobra, s istančanim osjećajem za zajednički život, odnosno kao “mi” otvoren sveopćem bratstvu. Ne možemo težiti samo tome da zaštitimo same sebe, već je kucnuo čas da se svi zalažemo oko ozdravljenja našeg društva i našeg planeta, stvarajući temelje za pravedniji i mirniji svijet, ozbiljno predan traženju dobra koje će doista biti opće.

Dijeleći s vama ova razmišljanja, izražavam nadu da ćemo u novoj godini moći hodati zajedno i okoristiti se onim čemu nas povijest može naučiti. Upućujem svoje najbolje želje šefovima država i vlada, čelnim ljudima međunarodnih organizacija i vođama raznih religija. Svim muškarcima i ženama dobre volje želim da uzmognu izgrađivati iz dana u dan, kao mirotvorci, dobru godinu! Neka Marija Bezgrješna, Isusova Majka i Kraljica mira, zagovara nas i čitavi svijet!“

Drage sestre i braćo, a mi krenimo poput pastira, prenositi tu novu nadu u godini koja je pred nama svima onima koje ćemo susretati na svom životnom putu kako bi po nama se dalje širio Božji blagoslov.

Stoga svima vam želim blagoslovljenu 2023. godinu Gospodnju, ispunjenu blagostanjem i mirom. Na tom mladom ljetu veselimo se, mladog Kralja molimo, daj nam Bog zdravlje i svega obilja.

vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar