Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima, konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu; piše pisac poslanice Hebrejima.
Mi smo samo još jedan u nizu naraštaja koji nastavljaju slaviti svetkovinu rođenja Isusa Krista. Božić nastavlja kroz povijest biti nadahnuće za mnoge pjesnike, romanopisce, za glazbene i filmske umjetnike, za slikare i kipare, za filozofe i znanstvenike. No, što je sa nama, rekli bi priprostim ljudima koji se oslanjaju samo na svoju vjeru, u jednoga Boga koji se očitovao nama po svom Sinu, utjelovljenoj Riječi?
Je li se mi nadahnjujemo na tom malom Djetetu, božiću koji se rodio nešto više prije dvije tisuće godina u zemlji Izraelskoj, u nekom malom mjestu Betlehemu. Što nas nadahnjuje da svake godine iznova se pripremamo za to veliko rođendansko slavlje?
Duboko vjerujem da mnoge obitelji, mladi, djeca, muškarci i žene diljem svijeta nemaju ovog trenutka nekog posebnog nadahnuća i razloga da radosno proslave ovaj Božić. Pogođeni bijedom svog života, strepnjom egzistencijalnog preživljavanja, razorenošću međusobnog odnosa, teških životnih trauma i zdravstvenih teškoća, potresnih ratnih sukoba, stradanja, progonstva i mučenja.
Na koji način oni mogu pronaći nadu za svoju sretnu i bolju budućnost? Što nam je to Bog progovorio u svom Sinu? Kakvu nam je to svjetlo nade donio u rođenju malenog Djeteta?
Danas, kao i u vrijeme kada se je Isus rodio, svijet se nalazi u žarištu sukoba, nemira, ratova. Kao i nekoć tako i danas svaki čovjek vapi za mirom, čezne da može malo odahnuti, pronaći odmor. Lako bi pomislili da baš i nemamo puno razloga slaviti Božić kao vrijeme mira i radosti.
Kao da netko uporno ne želi da ovaj svijet rasvijetli istinsko svjetlo koje želi prosvijetliti svakog čovjeka. Evanđelist Ivan piše kako to Svijetlo je došlo na svijet ali ga svijet nije upoznao. Da ga je upoznao, zasigurno ne bi i dan danas nakon toliko tisuća godina i dalje u svijetu vladao određeni kaos.
Ipak, zadnju riječ u svemu tome nema čovjek, nije čovjek postao Bogom, i ako kroz čitavu ljudsku povijest je to želio postati, već je Bog postao čovjekom i Bog ima posljednju riječ nad budućnošću svijeta. Njegova posljednja Riječ jest sam Sin.
Upravo takvom svijetu u kojem nam se čini da prebiva više tame nego svjetla, više mržnje nego ljubavi, više sukoba nego pomirenja, više strahova nego sigurnosti, dolazi Bog donijeti nadu za ljudski rod. Ta nada dolazi od samog Boga koji se utjelovio u našu bijednu čovječnost, postavši čovjekom, Isusom iz Nazareta, koji je čisto živio svoje čovještvo, kao čovještvo za druge i koji je svoje služenje opećatio smrću za druge. Takav čovjek bio je jasno svjetlo koje daje nadu za čitav svijet.
Papa u miru Benedikt XVI piše: „Isus je donio nadu da čovjek ipak nije u posve bezizglednoj situaciji. Nadu da u njemu mogu djelovati sile čistoće i spasenja. Takva nada postaje ohrabrenje: povezati se s riječju i putem ovoga čovjeka; ako već ne možemo tamu preobraziti u svjetlo, možemo kao i on postavljati znakove nade na putu povijesti. Znakove nade, koji se prožimaju kao lanac svjetla, i otoke mira, razumijevanja, predaha usred neljudske zakonitosti razvoja. I nije li utješno vidjeti kako se, unatoč svim nesporazumima, njegovu poruku slušalo?
Ovaj čovjek, koji poput tihog svjetla mira i pomirenja stoji u povijesti, i već stoljećima svijetli, ulazeći i u tamnice i u četvrti bijede, taj je čovjek istodobno Božji dolazak u naš svijet. On je svjetlo od svjetla, Sin Božji i Bog sam. Bog je onakav kakav je Isus. Bog je takav da može postati i da je postao dijete; on je takav da je mogao trpjeti i ljubiti kao čovjek među ljudima.“
Drage sestre i braćo, Božićno nadahnuće za sve nas koji smo upoznali i primili vjeru u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka trebalo bi biti da postanemo glasonoše radosti koji navještaju Kristov mir, oglašuju sreću i radost srca, navješćujući svijetu: „Bog naš, Krist Gospodin zauvijek kraljuje i po njemu dolazi spasenje.“
Kada dođete danas svojim kućama, u svoje obitelji, kada se susretnete ovih dana sa svojom rodbinom, prijateljima i znacima, navijestite im upravo tu Božićnu poruku svjetla nade. Svatko od nas može postati mala lučica i ako će nas biti više tada će i više svjetla svijetliti oko nas.
„Isusovim rođenjem u Betlehemu došla je radost u svijet i u srca svih ljudi. Isti taj Isus ulazi u svetoj pričesti uvijek iznova u naše srce. On nam želi darovati istu radost i isti mir kao tada. Neka njegov dolazak na ovaj božićni blagdan daruje svakom od nas mir i radost, što nam ih on želi darovati. Molimo usrdno za milost mira i radosti u našim srcima, u našim zajednicama i u našoj Crkvi.“. (sv. Majka Terezija)
vlč. Siniša Blatarić,