Mračna noć. Magla. Poznato odredište. Nepoznat put.

Kako stići do cilja? Na karti je previše skretanja, brojna su križanja cesta, puno kružnih tokova sa samo jednim pravim izlazom. Valja uključiti GPS. On vidi gdje jesam. Samo mu kažem kamo želim stići i sustav me vodi. Kaže li: „Skreni!“, ja skrenem. Ako se ne javlja, vozim ravno slijedeći glavni smjer. Odlučim li svojevoljno ne poslušati i promijeniti rutu, preračunava i predlaže novi pravac do odredišta. Ponekad nužno je okretanje i povratak do mjesta gdje je učinjeno pogrešno skretanje.

Kako je ovome slično putovanje života! Na njemu mračna noć neznanja i magle nepotpune spoznaje otvaraju tek dio po dio puta, bez mogućnosti cjelovitog sagledavanja.

Kako su skliski kolnici života! Lako se poskliznuti na laž. „Nisam ja, drugi je …“, od malena se čovjek izvlači iz male krivnje  počinjenjem veće: laži. Lako se na putu života spotaknuti o mane drugih. Neprijatelj čovjeka zna kako će omesti put kušanjima: ogovaranja, zamjeranja, taštine, mlakosti, popuštanja, neumjerenosti, lijenosti, pohlepe, oholosti. Poput vodene bujice taj pronalazi i najmanju pukotinu u nasipu karaktera i na nju žestoko pritišće, kuša hoće li popustiti.

Poznato je odredište, nepoznat i uzak put koji vodi u Život. Jedan je Jedini njime prošao, Sin Božji, kako bi proveo druge. On je GPS koji vodi u Život gledanja Božjeg lica: zalutale On na put vraća, a grešnicima mrsi putove. Sam Bog upućuje nas da Ga slušamo, a On opet veli: „Tko je od Boga, riječi Božje sluša,…“ (Iv 8,47)
Sluša – čuje uhom.
Sluša – u djelo provodi.

BK