Jedna od kapelica u našoj župi, prepukla i slomljena u potresu, poznata je pod imenom „Slijedi mene“.  U njoj je kip Isusa koji sagnut hoda pod težinom križa. „Slijedi mene“, kaže. Dva su evanđelista zapisala Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16,24, Mk 8,34)

„Slijedi mene“, kaže mi Isus. Kamo da Te slijedim, Isuse?

„Idi za mnom“, zove Isus. Hoću li za Tobom, Gospodine? Zašto bih? Ta Ti obećavaš napor i muku! …

Kamo ćeš, Isuse, pod težinom toga križa? U sramotu i smrt?

Sve znam, Spasitelju, … i slavu Tvoju u domu Očevu. Slijedit ću Te, Gospodine, želim stići kamo si Ti otišao. Da, slijedit ću Te – Ti znaš put. Još više: Ti jesi Put!

Puno tražiš: odricanje od samoga sebe, potrebe da se bude u pravu i mjerilo svih stvari, da se ostavi sebičnost i prepusti kontrola nad vlastitim životom.

Mogu li sve pustiti?… Kako da ne?! Tek je privid da su životne okolnosti pod mojim utjecajem. Tjeskobno brinem, za ništa, uzalud. Uzeti mi je teret moje čežnje da budem s Tobom, uprtiti jedva nosivi križ krivnje koja me od Tebe dijeli i poći za Tobom.

Nije mi se osvrtati na svijet da Te ne izgubim iz vida. Za Tvojim mi je stopama makar to znači biti ismijan, provociran, izrugivan, ispitivan, sumnjičen, optužen, raspet. Raspet svijetu i u svijetu. Raspet sebi i u sebi.

Znam što biram: za Tobom mi je ići!

BK