Kada čujemo da će se u nekom gradu održati neki koncert poznatog pjevača ili pjevačice, obično se, a posebice mladi,  odmah stave u planiranje na koji način će skupiti novac i sve čine ne bili ostvarili svoj odlazak na taj koncert, pa čak im nije važno tog trenutka ništa drugo osim tog koncerta.

No, kad se objavi da će u našoj biskupiji, u našem dekanatu ili našoj župi održati se neki molitveni-duhovni susret, tada ta vijest nekako neopaženo prođe kod ljudi. Uopće nema previše zainteresiranosti za nešto takvo.

Sveti Pavao piše kršćanskoj zajednici u Solunu i za njih moli da ih Bog učini dostojnim poziva i snažno dovede do punine vjere kako bi proslavili Ime Gospodina našega Isusa Krista.

Mi se često uznemirimo kada od svećenika čujemo kako govorio o našoj nepismenosti vjere, nezainteresiranosti, o pasivnim sudjelovanjima u župi ili o nekim vjerskim obvezama koji smo dužni kao kršćani ispunjavati. Možda se tada u nama pojavi razmišljanje:“Zar je Isus to sve tražio od svojih učenika?“

Svatko može za sebe odgovoriti na to pitanje. Ali prije nego dadeš odgovor na to pitanje, pokušaj najprije odgovoriti: „Što Isus želi da ja učinim za Njega?“

Kada bi se pročulo da će Isus prolaziti ulicama našega mjesta. Bi li bio spreman odmah sve ostaviti, izaći iz kuće i pričekati ga na nekom mjestu, ne bi li me On možda primijetio?

Upravo u takvoj situaciji našao se carinik Zakej, bogat čovjek. Ali unatoč svom bogatstvu nešto ga je u njemu uznemiravalo, nije bio sretan svojim načinom života. Uviđao je da do svog bogatstva je ponekad dolazio na nepošten način i da zbog toga mnogi njegovi mještani ga nisu voljeli pa čak niti poštivali. Želio je promijeniti način svog života, ali kao da nije imao snage.

Što čini u tom trenutku Zakej?

Čuo je jednog dana da će kroz njegov grad proći poznati učitelj imenom Isus. Vjerojatno je čuo o njemu kako to nije samo običan čovjek, govori riječi koje su istinite i pogađaju u srce čovjeka, čuo je da oprašta ljudima njihove prijestupe, grijehe te nudi im pokajanje i spasenje. Oslobađa ljude od krivnje, nemira, tjeskobe, različitih bolesti i zlih duhova…

Možda je i Zakej danima razmišljao imali smisla potražiti tog čovjeka, ići ga vidjeti? Što on može uostalom učiniti za mene?

I danas mnogi na sličan način razmišljaju. Pisac Knjige Mudrosti kaže; Gospodine, ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio… Blago, kažnjavaš prijestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se nadaju u tebe, Gospodine.

Čovjek koji postaje svjestan da je njegov život pred Bogom tek kao zrnce praha i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju, u njemu se rađa spoznaja da ne postoji ništa toliko važno u životu, od toga da bude u blizini Onoga koji svemu daje dah života.

Niti jedan čovjek nije izuzet iz Božjeg plana spasenja. Zato je i došao na svijet Sin Božji da potraži i spasi izgubljene.

Zakej je ipak bio odlučio potražiti Isusa i ako se nekako bojao da ga on neće primijetiti.

Isus nas ne izbjegava, on primjećuje što nas u životu pogađa. No, mi smo ti koji njega ponekad ne želimo potražiti,  primijetiti ga u svome svakodnevnom životu. A on bi tako rado bio gost u našoj kući, našem domu.

Kad je Zakej primijetio i čuo da ga Isus zove, u njemu je srce zatitralo i sav radostan žurno je pohitao da povede Isusa u svoj dom.

Isus Krist nije došao na zemlju kako bi nekoga osudio već kako bi ljudima otvorio putove zajedništva. Dvije tisuće godina Krist ostaje prisutan po Duhu Svetom, i njegova otajstvena prisutnost postaje opipljiva u vidljivom zajedništvu : ona ujedinjuje žene, muškarce i mlade pozvane na zajednički napredak bez međusobnog razdvajanja.

Predajući se Svetome Duhu, naći ćemo put koji vodi od nespokoja k povjerenju . Stoga pokušaj danas pronaći Onoga koji u tebi prebiva, i kažemo mu:
«Duše Sveti, daj nam
uvijek se okretati tebi.
Tako često zaboravljamo da ti u nama prebivaš,
da ti u nama moliš, da ti u nama ljubiš.
Tvoja je prisutnost u nama povjerenje
i trajno praštanje.»

Da, Duh Sveti užiže u nama iskru. Ma kako slabašna, ona u našim srcima budi želju za susretom s Bogom. Amen.

vlč. Siniša Blatarić