Još nema komentara

Djeca gnjeva

Djeca gnjeva – tako sv. Pavao zove one koji žive po prohtjevima tijela (Ef 2,3). Makar odrasli, djeca su, namrgođena u svojoj ljutnji. Djeca su koja u bijesu topću nogama, koja ratoborno stišću šake u pesnice. Dijete ne kontrolira svoj gnjev, ono ne skriva srditost. Onako kako prebolijeva dječje bolesti, odrastao bi čovjek trebao prerasti dječji gnjev. Ipak, mnogo je velike djece gnjeva. I dok su dječji sukobi većinom bezazleni, sukobi odrasle djece gnjeva imaju ozbiljne posljedice u povrijeđenosti, netrpeljivosti, ratovima. Kako sve to spriječiti? Valja učiti zauzdavati divlje konje gnjeva.

Gnjev zauzdava šutnja. Šutnja je zlato. Zaustiš li izreći kritiku, prenijeti zanimljivost o drugome, bližnjega izvrgnuti podsmijehu i ruglu, stani! Ne reci, šuti! Na usta svoja stražu postavi, stražare na vrata usta svojih (Ps 141,3). Šuti! Razapni platno kišobrana šutnje pred bujicom riječi koje bi unijele nemir.

Gnjev zauzdava mir. Kad te napadaju, pusti. Pusti! Neka kapljice napada i optužbi udare o mir duše, neka skliznu po čvrsto napetom platnu priznanja krivice.

Gnjev zauzdava priznanje svojeg dijela krivnje. Za sukob treba dvoje. Krivicu priznaj. Priznaj! Kišobran sigurnosti začas može izvrnuti olujni vjetar istine što s krovova samouvjerenosti skida crjepove privida da ih razmrska u komadiće.

Poslušaj! U šutnji čuješ tek jednolični zvuk bubnjanja kapi gnjeva, siguran u zaklonu šutnje. Pod kišobranom šutnje suh ostaješ i posred voda gnjeva. Makar oko tebe, one te neće smočiti. Ako i poplave svijet, lagan kao perce uskoči u preokrenuti kišobran i plovi slobodno sred uzburkanih voda.

BK

Postavite komentar