U ovom trenutku ima netko se raduje meni i tebi, netko tko se raduje susretu sa nama. taj netko je sam Krist Gospodin. Isus se raduje svakome od vas što ste ipak odlučili doći danas ujutro ovdje zahvaliti Njemu za dar života, za razliku od onih koji su otišli negdje drugdje potražiti radost i sreću ili su naprosto ostali kod kuće.
Nema ljepšega ni radosnijeg trenutka od onog kad se susretnemo sa voljenom osobom, ali i također kada se oslobodimo svih tereta koji nas pritišću u životu, kada osjetimo u sebi jednu novu osvježavajuću životnu snagu koja nas čini potpuno novom osobom, kada u sebi, u svom srcu nosimo ljubav koja podiže i daje da se obnavlja ono što je bilo razlomljeno i uništeno.
Koji to čovjek se ne bi dao oprati u vodi koja bi mu podarila ozdravljenje, očišćenje i novu životnu snagu?
Koji to čovjek se ne bi ponovno vratio i došao zahvaliti onomu koji ga je oslobodio od stanja duševne boli?
Jesmo li svjesni da svi mi smo se oprali u vodi koja nas je očistila od naših grijeha i da smo svi mi zaprimili od Krista Spasitelja životnu snagu vjere?
To se dogodilo u trenutku našeg krštenja. No, ono se obnavlja i događa svaki puta na Euharistijskom slavlju, gdje ponovno se mi vračamo na Izvor iz kojeg crpimo životnu snagu vjere.
Možemo se spravom pitati; zar nisu svi očišćeni od „istočnog“ grijeha na dan krštenja? I zar nisu svi primili milosni dar vjere?
Danas pa i svake nedjelje mogli bi postaviti pitanje; zar samo vas nekoliko desetaka se našlo dostojnim da danas dođe i poda slavu Bogu, od svih drugih župljana koji žive u ovom mjestu i u našoj župi? Gdje su svi ostali?
Upravo to nam želi prikazati zgoda današnjeg Evanđelja. Kada Isusu u susret dolaze deset gubavaca i mole da ih ozdravi. Odlazeći od njega vidjevši kasnije da su ozdravili, samo se jedan ponovno vraća kako bi Isusu iskazao zahvalu. Vjerojatno je Isus bio razočaran i žalostan što ona ostala devetorica nisu prepoznala komu trebaju otići i doći podati slavu Bogu. I zato se obraća svojim učenicima i pita ih: ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?
Sveti Pavao govori: Vjerodostojna je riječ: Ako s Kristom umrijesmo našim grijesima, s njime nanovo i živimo. Ako ustrajemo s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeren ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.
Mi možemo ponekad biti nevjereni i nedovoljno zahvalni, međutim Krist ostaje uvijek vjeran svojim obećanjima. On se brine za našu sadašnjost i sutrašnjost, oslobađa nas strahova i predrasuda kako bi mi postali nosioci radosne vijesti.
Stoga budite radosnog srca i gradite zajedništvo među sobom. Bog očekuje da se pripravimo postati nosioci radosti i mira. Upravo tu gdje živimo, možda među tuđincima, strancima. No, potrebno je prijeći granice naših zatvorenih dvorišta, uzdići se iznad naših predrasuda, oklijevanja i strahova i svjedočiti uskrslog Krista koliko možemo.
Vi koji ste se danas našli dostojni vratiti se na Izvor životne snage vjere, ponesite sa sobom poput Namana Sirca ili onog očišćenog gubavca, tu životnu snagu vjere onima koji su potrebni Božjeg milosrđa, ljubavi, praštanja, pomirenja. Jer riječ Božja nije okovana ili pridržana samo za odabrane, nego za svakog čovjeka, za sve ljude kako bi svi postigli spasenje u Kristu Isusu. Evo, Gospodin Isus, tebe šalje i govoriti; Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!
Isus nije odbio molitve onih deset gubavaca i svima je darovao ozdravljenje i ako se samo jedan našao dostojnim da se njemu vrati i iskaže mu zahvalnost. Tako smo i mi pozvani da nikog ne odbijamo i da s ljubavlju drugima pomažemo i ako ponekad za to ne dobijemo zahvalu ili tu osobu nikad više ne vidimo.
Krist je zajedništvo. Njegovi su učenici pozvani jednostavno biti kvascem povjerenja i mira u čovječanstvu. U tom jedinstvenom zajedništvu koje je Crkva, Bog nudi sve za hod na izvore: Evanđelje, Euharistiju, mir, praštanje… i svetost Kristova nije više nedostižna, ona je tu, posve blizu.
Sve nas to čini vjerodostojnim svjedocima Evanđelja života, i svi drugi će po nama vidjeti spasenje Boga našega. Stoga danas trebamo prije svega zahvaliti Bogu na svim njegovim dobročinstvima koja smo primili i koja ćemo primiti, a nema veće zahvale od toga da dođemo i slavimo Njega u svetoj misi na gozbu Jaganjčevoj.
vlč. Siniša Blatarić.