Susretnu se šake ruku i prislone dlanovima jedna uz drugu.  Palac se priljubi uz palac, jagodice ostalih prstiju spoje svaka o svoj par: kažiprst o kažiprst, srednji prst o srednji prst, prstenjak o prstenjak, mali prst o mali prst.

Šake su spojene, dvije strane tijela više nisu odvojene. Tijelo je stvorilo prostor odvojen od svijeta, pripravljen je položaj  molitve. Prsti se mogu preplesti i savinuti, dlanovi stisnuti.

Evo su ruke iz svijeta rada ušle u svijet počinka. Ne posluju više. Spuštene u krilu, dignute na prsa ili do područja lica, u spojenim im je dlanovima čvrstina,  cijelo biće usmjeruju na nutrinu.

Na most sklopljenih ruku može se nasloniti glava, na njemu ona može počinuti. Na rukama isprepletenih prstiju može se odmoriti brigama izmučeno čelo lica. Sklopljene ruke mogu počinuti položene u krilu. Oči se mogu zagledati u prazninu koju otvaraju, savjest može promisliti o djelima vlastitih ruku.

Malene ili mlade ili kože ogrubjele od rada ili išarane crtama vremena, čvrsto prepletenih prstiju i otvorena dlana, ruke čine posude za primanje vlastitih misli. Njima se u molitvi, malo po malo, zaimaju vode s Izvora Istine i iz njih ih se može srknuti.

… Jadne li su one ruke koje nikad ne odmaraju u stavu molitve.

BK