Otvorimo li dnevne novine, televizor, radio ili internet, uvijek ćemo najprije naići na neke loše vijesti. Kao da oko nas nema ničega dobrog i lijepog, stvara se dojam i ozračje da je svijet zapravo mjesto u kojem prevladava zlo.

Na koji način mi promatramo svijet? Na koji način prosuđujemo druge ljude? Što ja pokušavam učiniti da ozračje oko mene bude ugodno i lijepo?

Današnje prvo čitanje iz Knjige Postanka prikazuje nam priču o tome kako Abraham nastoji od Boga ishoditi što bolje uvjete za stanovnike gradova Sodome i Gomore. Kada spomenemo samo imena tih gradova, odmah svatko pomisli o zlu koje su ljudi u tim mjestima činili. I Abraham je poznavao grješnost stanovnika tih mjesta, ali i da postoje među njima koji su pravedni. Zato on ispituje Boga dokle može ići njegovo milosrđe, ali ne mijenja Božje mišljenje, nego stječe sigurnost da će Sudac svega svijeta učiniti što je pravo u tom događaju, i ako Sodoma nije mogla dati ni deset „nevinih“ ljudi. Ipak na koncu Bog spašava četvero, Lota, njegovu ženu i dvije kćeri. Mnogi se danas pitaju; zašto Bog dopušta zlo u svijetu? Zašto dobri ljudi stradavaju, gube živote još dok su mladi? Trebaju li dobri patiti kao i grešnici i to zbog njih?

Jedan filozof (Paul Ricoeur) odgovara ovim riječima na to pitanje:

„Nemam što reći onima koji kažu: previše je zla u svijetu da bih vjerovao u Boga, Bog ne želi našu patnju. Svemogući Bog postaje sve ljubećim. Božja jedina moć je nenaoružana ljubav. Bog nema drugu moć osim moći ljubiti i uputiti nam, kada patimo, riječ utjehe i pomoći. Naš je problem moći ju čuti.“

Da, Bog nas želi sretne! No nikada nas ne poziva na pasivnost ili ravnodušnost prema tuđoj patnji. Baš naprotiv: Bog nas potiče biti stvarateljima, moći stvarati čak i u vremenima nevolje.

Bog može samo pružiti ljubav i patnja nikad ne dolazi od njega. Bog nije tvorac zla, on ne želi ljudsku nevolju, ni ratove, ni prirodne poremećaje, ni nasilje nesreća. On dijeli bol s onima u nevolji i pomaže nam tješiti one koji trpe. Naposljetku samo patnja Sluge Jahvina, Isusa Krista spašava ljudski rod.

Sestre i braćo, Bog Otac, preko nas po Svetom Duhu želi dobrim darima darivati svoju djecu. Tko bi među vama, dragi roditelji, svome djetetu uskratio ljubav ili umjesto kruha dao kamen? Tko bi među vama dragi mladi, svome prijatelju u nevolji uskratio posuditi svoj mobitel kako bi mogao nazvati svoje roditelje ili prijatelje?

Isus nas uči da i ako smo svi mi po naravi grešni i podložni učiniti zlo, ipak iz nas izvire dobrota i ljubav koju želimo drugome darovati. Božji odgovor Abrahamu potvrđuje spasonosnu ulogu svetih u svijetu. Zato, Isus i nadodaje;  koliko će još više Bog Otac koji je izvor dobrote i ljubavi po Duhu Svetom darovati one koji ga zaištu u molitvi iskrenog srca.

Upravo ustrajna molitva iskrenog srca, zauzeta ljubavlju poput Abrahamove, otvara mnoga zaključana vrata. Isusovi učenici vidjevši Isusa kako se svaki dan povlači u osamu da moli, zatražili su od njega da ih pouči ispravno kako i što moliti. Kad im je Isus izrekao svoju molitvu još im je nadodao;  Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Molitva je naša svakodnevna potreba, jer sama duša u nama nas na to potiče. Kada smo u molitvi tada smo u samoj prisutnosti sa Bogom, koji po svom Svetome Duhu polaže na nas svoju ruku pomirenja i obnavlja u nama naš duh.

Po riječima svetog Pavla; Bog Otac po svom Sinu Isusu Kristu, milostivo nam je oprostio sve naše prijestupe. Zar i mi također nismo dužni opraštati jedni drugima i tako graditi mostove pomirenja među sobom.

Isus nas poziva da bez odgađanja gradimo zajedništvo. Krist na zemlju nije došao kako bi stvorio novu religiju, već kako bi svakom čovjeku ponudio zajedništvo s Bogom. Krist nas poziva, siromahe Evanđelja, zaživjeti nadu zajedništva i mira i dati joj da oko nas zrači. I najjednostavniji to mogu uspjeti.

Sve dok postoji nada da možemo nekome pomoći, izgraditi da u svome mjestu život bude ugodniji i ljepši, ne dižimo ruke, već s povjerenjem svog srca u molitvi ustrajno „dosađujmo“ Bogu. Samilost srca omogućuje nam da molimo i za one koji iskrivljuju naše nakane. Možda će naša molitva biti samo jedan uzdah. Ali Bog nas ipak čuje i poput dobrog roditelja ili prijatelja on nam odgovara i daruje nas dobrim darima, jer kako stoji pisano u Psalmu;

On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udalje od nas bezakonja naša.

vlč. Siniša Blatarić