Od djetinje dobi divimo se junacima i junakinjama do te mjere da čak poželimo biti poput  njih. Na duhovitom tisku jedne majice Isus Krist okupljenim junacima: Supermanu, Spidermanu, Batmanu, Hulku i drugima priča svoju priču i završi je riječima: „… I tako sam spasio svijet.“ Junaci tim djelom ostaju zadivljeni. Svi navedeni, ali i mnoštvo drugih izmaštanih junaka protiv zla bore se silom. Junaci kojima se divimo na mržnju odgovaraju ljutnjom i uništenjem. Ljutnja… Svatko zna taj osjećaj. Netko se ubaci pred nas u redu u trgovini ili u prometnoj traci; ne ustupi nam sjedeće mjesto makar jedva stojimo; uzme nam pred nosom zadnji komad peciva ili posljednji sok iz hladnjaka; projuri preko mlake i oblije nas prljavom vodom; ne sluša naše opravdane argumente nego se poziva na propise, … Bezbroj je razloga za ljutnju. Ona lako plane, a teško se gasi. Jedno valja razumjeti: ljutnja je osobni doživljaj, sukob je nastao u meni. Nešto što mene razljuti, drugi ne bi ni primijetio.

Kako reagirati na ljutnju? U knjizi „Krava na parkiralištu“ koja se bavi temom ljutnje, dan je jednostavan savjet. Ukratko: netko se bezobrazno ubacio na jedino parkirno mjesto pred kojim ste stajali i jasno dali do znanja da u njega namjeravate ući. Ljuti ste, ali zamislite da je na njega ušetala KRAVA: biste li se ljutili na kravu? Naravno, čovjek koji odluke donosi svjesno, u bezobzirnosti, sebičnosti ili zlobi, nije jednak kravi čije ponašanje nije namjerno… U pričama o junacima važna je pobjeda. Hoću li u „sukobu“ oko parkirnog mjesta ili kojem drugom pobijediti ako pustim ljutnji na volju? Predlažem kršćansko rješenje: onaj koji me naljutio moj je brat ili sestra, moje dijete, možda nerazumno, naglo i nelogično, ali moj rod. Na svoje se nemam pravo ljutiti, progledam im kroz prste jer se učim praštanju. Za svoje nalazim opravdanje, stišavam bijes koji jedino meni škodi. Eto junaštva po Isusovom primjeru: moći provokaciju podnijeti bez reakcije. Tako Isus uči, On mržnju pobjeđuje ljubavlju. Isus zlo svladava dobrom. On je nadmoćan i ne poseže za dokazivanjem moći. Znamo, mnoge naše pobjede zapravo su porazi. Mnoge naše nadmoći zapravo su očitovanje slabosti. Većina naših pravdi u zbilji su nepravde. Pisano je (Rim 12, 21): „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.“ Uistinu, biljka dobra ne uspijeva zalijeva li se ljutnjom. Ljubav isključuje zamjeranje i osvetu:
„Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je:
Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga,
i ako je žedan, napoj ga!
Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.“ (Rim 12, 18-20)

Postani i ti superjunak! Neka ti ruka Božja obuče odijelo milosrđa i oprosta da budeš pravo dijete svoga Oca.

BK