Još nema komentara

HOMILIJA – XIV. NKG – C (Iz 66,10-14c; Ps 66,2-3a.4-5.6-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20)

Drage sestre i braćo u Kristu, donosim vam mir, ali ne mir koji svijet daje već mir Kristov!

Današnje evanđelje nam govori o poslanju Kristovih učenika u svijet. Poslani su da navijeste radost Evanđelja, donoseći svima koje će na svom misionarskom putovanju susresti; mir, radost, ljubav.

Bog je obećavao Izraelskom narodu preko proroka, da će doći dani kada će njihovu tugu pretvoriti u radost a mir za kojim čeznu očitovati će se njegovim slugama.

Kakav je to mir o kojem Isus govori svojim učenicima a i danas nama u ovom vremenu?

Kod proroka Izaije čitamo: Ovako govori Gospodin: „Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.“

Kroz čitavu ljudsku povijest pa tako i danas, ono za čime čovjek najviše čezne jest da bude ljubljen i da u sebi nosi mir srca. Primiti radost Kristovog mira u svoje srce znači biti oslobođen od svake tjeskobe, straha, nemira, stresa, od osobnog grijeha. Takav mir nam ne može dati niti jedan čovjek, niti jedna politička vlast, niti jedna stvar na ovome svijetu.

Ali upravo Otac Nebeski koji ljubi svakog čovjeka, svakoga od nas jer nas je iz ljubavi stvorio, želi da njegovo ljubljeno biće primi i živi tu darovanu ljubav, mir koji je izgubio svojim osobnim grijesima ali i to što se je previše opteretio vremenitim brigama i problemima.

Svatko od nas u svojoj obitelji nosi biljege patnje Isusa Krista. Ti biljezi se očituju na našim tijelima, bilo da su to bolesti, duboke rane nanesene svađom, ogovaranjem, vrijeđanjem, nemoralnim činima. I nerijetko si postavljamo pitanje: zašto sam sve to zaslužio? Zbog čega se to događa meni, mojoj obitelji, prijateljima? Zašto jednostavno ne mogu pronaći pravi mir?

Dolazi li patnja od Boga? Ne, Bog nikad nije tvorac zla, on ne želi ljudske patnje, ratove, nesreće. On nikad ne uzrokuje strah, ni tjeskobu, ali je supatnik onih koji trpe u nevolji.

Evanđelje nam osvjetljuje tamu naših života. Isus nam želi darovati svoj mir. Preko svojih duhovnih poslanika poručuje: Bude li tko prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Mir je očitovanje ljubavi, pomirenja, radosti. Mir nužno uključuje svako vremenito i duhovno dobro koje se želi svakom čovjeku darovati.

I kada mi dolazimo kod nekoga u kuću u posjet, naš dolazak upravo treba označavati Kristov mir, a to je da budemo spremni podijeliti radost i tugu, bol i ljubav, raskol i pomirenje, da budemo kako kaže sveti Pavao ponosni što možemo nositi križ Gospodina Isusa Krista, po kojem je nama svijet raspet i mi svijetu. Mi kršćani upravo imamo to poslanje da ostvarujemo Božje obećanje o obnovi novoga svijeta jer kršćansko poslanje je živjeti radost Evanđelja u zajedništvu s drugima.

Kao što nas same Krist tješi, tako i mi trebamo tješiti jedni druge. Imajmo povjerenje u Božju ljubav, vjeru da će nam On u naše živote izliti mir kao rijeku i ispuniti srca naša radošću poput nabujalog potoka. Primimo danas taj mir u svoje srce. Isus dolazi k tebi i polaže svoje ruke u tvoje ranjeno srce i udahnjuje ti Duh mira, radosti i ljubavi. On govori tebi : dođi k meni, ti koji si izmoren i opterećen i ja ću ti dati odmora.

„U velikim nevoljama života Duh je Sveti podrška, utjeha. U njemu su izvori klicanja neusiljene radosti, uvijek otvoreni. A ta nas radost čini bližima onima u nevolji.“ (brat Roger)

Budimo spremni darovati takav mir  jedni drugima, činimo to s radošću i ljubavlju kao što je to činila Djevica Marija, čija je radost bila snaga, ona je bila prva misionarka ljubavi i mira. Neka nas upravo Gospina radost, koju je nosila u svom srcu, ovih dana vodi u susret drugome, poznaniku i strancu, kako bi preko nas primili Duh radosti mira i milosrđe našega Gospodina Isusa Krista.

vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar