Svatko od nas je prošao kroz određeno razdoblje odlučivanja i opredjeljenja svog životnog poziva. Jedno od prijelomnih razdoblja tog odlučivanja i opredjeljenja je u dobi kada prelazimo iz osnovne škole u srednju, te iz srednje na fakultet ili na neki posao. To životno razdoblje kod svakog mladića i djevojke znade biti dosta stresno pa čak ponekad i presudno, jer sam ili uz pomoć roditelja, prijatelja donosi svoju privremenu životnu odluku.

Kažem namjerno privremenu jer kroz čitav svoj život mi neprestano smo u nekom odlučivanju i opredjeljenju; što mi je sada činiti?

Sveto pismo je puno primjera određenih osoba koje nam mogu poslužiti da preko njih osvijetlimo i svoj životni poziv, svoje životno poslanje. Ponajprije trebali bi sami sebi posvijestiti činjenicu da je svatko od nas poslan u ovaj svijet sa razlogom i da nismo se slučajno našli ovdje na ovoj planeti Zemlji. Ovdje smo svatko od nas i na različiti način, da dovršimo zadaću, poslanje. Naš poziv nije izvan nas, nego unutar nas. U našoj nutrini, u našem srcu, u našoj duši. U nama je sve već zapisano. Na nama je da osluškujemo onaj tajanstveni glas i otkrivamo svoje životno poslanje. Pravo pitanje koje nas mora proganjati tijekom našeg postojanja, jest: tko sam ja? Koje su moje sposobnosti, moji talenti? I dati odgovor na to.

Kao kršćani vjernici mi imamo jedno osobito poslanje koje nam treba biti uvijek na prvom mjestu, bez obzira koji životni poziv odabrali, koji posao radili. Naše poslanje je da ostvarujemo Božje djelo spasenja, da izgrađujemo već sada Božje kraljevstvo. Zato biti kršćanin ili Kristov učenik pretpostavlja biti slobodan za Krista.

U današnjem evanđelju, Isus daje objašnjenje i uputstvo onima koji bi željeli svoje životno poslanje u potpunosti ostvariti. Trojici potencijalnih sljedbenika, Isus iznosi zahtjeve apostolskog poziva. Ti zahtjevi mogu nam se činiti preteški i za nas neostvarivim, jer traže potpunu spremnost na odricanje svega što nas veže uz ovaj svijet, uz obitelj, prijatelje, voljene osobe.

Svatko od nas je pozvan kao kršćanin na apostolsko poslanje. Mi ne smijemo bježati od te odgovorne zadaće, ako to činimo tada nismo dostojni kako kaže Isus, Božjega kraljevstva, nismo dostojni da se nađemo među izabranicima Božjeg naroda. No, ono što nas osposobljava da možemo izvršiti svoj apostolat jest upravo Duh Sveti, kojeg smo primili po sakramentima inicijacije. Zato se kršćanin treba uvijek dati voditi Duhom Svetim jer jedino po njemu mi možemo donositi kvalitetne i sigurne životne odluke koje će nas vinuti u visine i tek tada ćemo otkriti i moći se služiti sa nevjerojatnim moćima koje posjedujemo u sebi.

No ipak ima mnogo onih koji možda za cijelog trajanja svoga života, neće nikada upoznati tu vrstu moći. A razlog tome je što se daju više voditi tjelesnim užicima nego Duhom Božjim. Sveti Pavao kaže: Po Duhu živite, pa nećete ugađati požudi tijela. Ako smo produhovljeni, tj. ako dopuštamo da u nama djeluje Duh Sveti tada činimo djela duhovna. No, kada smo previše usredočeni na tjelesno tj. na svjetovne užitke, kada smo previše sebični želeći udovoljiti samo svojim vlastitim prohtjevima, reklo bi se egocentrični tada u nama nema prostora za djelovanje Božjega Duha.

Duh Sveti osposobljava nas da odolimo svojim sebičnim nagonima. On pripravlja naše srce na promjenu i prihvaćanje izvršavanje zakona ljubavi. Zakon ljubavi je načelo koje treba biti ugrađeno u naše poslanje, jer ono nas potiče da živimo poštujući druge te tako oblikujemo pravo zajedništvo uzajamnog služenja. Drugim riječima samo u slobodi Duha ljubavi možemo se potpuno opredijeliti na služenje prema bližnjemu, ali i donijeti konačnu životnu odluku o svom pozivu.

Možemo reći da Bog na svakoga od nas baca plašt Duha Svetog i poziva nas da mu odgovorimo na njegov poziv. Možda nećemo do kraja razumjeti koje posljedice, koji odjeci, koje nijanse – unutarnje, osobne, međusobne, društvene, političke, duhovne – može nositi življenje svoga poziva. Bilo da sam poljoprivrednik, trgovac, učitelj, doktor, državni službenik, konobar, zidar, svećenik ili redovnica. Svaki je poziv, po definiciji, apsolutno najviši, najsavršeniji za osobu koja ga kuša, koja ga živi.

Ne postoje dva ista poziva nigdje na svijetu. ne postoje dva Modrića ili dva Messija. Ne postoje dva Siniše Blatarića. Svatko na svoj vlastiti način izvršava i živi svoj poziv. Jer poziv jest osoban, ali pripada otajstvu, nekomu i nečemu beskonačno većemu od nas. Pripada Bogu. A naša zadaća jest živjeti do u dubinu osobiti poziv za koji smo stvoreni. Na nama pripada dovršiti poslanje za koje smo došli na ovaj svijet, ostalo pripada Bogu. Koji nas, i ovdje ostavlja u svakom slučaju slobodnima. Slobodnima i da ne želimo tražiti, da ne želimo vidjeti svoj poziv, da ne želimo biti vođeni Duhom Svetim, već rađe vođeni tjelesnim nagonima, pa makar nam kazna bila nesreća.

Vjerujem da nitko od vas se ne želi svrstati među one koji pokapaju vlastiti život jer su duhovno mrtvi, nego da želite pripadati Kristu i biti vođeni njegovim Duhom. Imajte hrabrosti biti poput Elizeja, uništiti plug i volove, odnosno odreći se dosadašnjeg stanja života i bez straha krenuti na novi put na kojem nećeš više tražiti sigurnost u ničemu od ovoga svijeta već samo u Bogu.

Jer On je naš jedini i posljednji cilj sveg našeg životnog djelovanja. Isus ne kaže da trebamo za sebe postaviti konačni cilj brak, profesionalni ili ekonomski uspjeh, nego doći u Božje kraljevstvo. Tek pošto postavimo takve temelje, možemo na njima graditi što želimo, što nas nadahnjuju naši osjećaji, naša intuicija, naša stvaralačka sposobnost, naša sloboda u Duhu.

Postani protagonist svog vlastitog poziva, prihvati Božji plašt koji je bačen na tebe te u slobodi Duha ljubavi ostvari svoje životno poslanje.  Jer stvoreni smo za velike stvari, a ne za male prolaznosti. Rođeni smo da ostvarimo svoj životni poziv, da se vinemo u visine, u Nebo i da sa sobom povučemo i druge.