Kratak je život čovjeka, krhka je ljuska njegova tijela. Sati, dani, mjeseci i godine „…prolaze brzo i mi letimo odavle“  (Ps 90, 10) Kad bismo barem toga bili svjesni! Ali, slabovidna je naša spoznaja. Slabovidna je naša spoznaja, potrebne su joj naočale. Potrebne su joj naočale velike dioptrije, ali kako ih pronaći kad ne vidimo dobro? Kad već ne vidimo dobro, najbolje je potpuno zatvoriti oči za sve što znamo. Kad već ne vidimo dobro, treba se pustiti tami apsolutnog neznanja. Kad već ne vidimo dobro, treba biti uistinu slijep. Treba biti slijep za varke pojavnoga svijeta. Treba svijetu zatvoriti oči i zavapiti za pomoć. Što čitamo u evanđelju? Čitamo o slijepima koji žele progledati. Što čine? Oni dozivaju Isusa. Oni posrćući trče za njim. Ako smo slijepi i želimo progledati, treba slijediti Isusove putove. Ako smo slijepi i želimo progledati, treba stajati na stazama kojima prolazi Isus. Ako smo slijepi i želimo progledati, treba viknuti Isusu da nam se smiluje. Vratiti vid u vlasti je Onoga koji je to jednoć činio. Samilosno Isusovo srce pružit će ruku pomoćnicu nevoljniku. Onaj koji vidi smilovat će se slijepome. Onaj koji vraća vid pomoći će upornom tragaču za istinom – On koji  je sama Istina.

BK