Gospodine, ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vračaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje.

Primjećujemo kako u proljeće sve se u prirodi budi i rađa se na nov život. Polja se zelene pšenicom i travom, voćke u vrtu mirišu procvjetalim granama, loze u vinogradu bujaju novim mladicama, a sve to pod toplinom sunca i rosom kapljica kiše.

Tako i Božji Duh čini u čovjeku obnavljanje njegovih životnih snaga i omogućuje mu preporođenje u novu stvarnost života.

Kao tjelesna i duhovna bića posjedujemo u sebi nevjerojatnu moć kreiranja, stvaranja i otkrivanja novih stvari koje nam pomažu u našem razvoju. Sam Stvoritelj, koji je nevidljiv želio je da njegovo stvorenje, čovjek, kojeg je stvorio na svoju sliku i udahnuo mu duhovnu dušu, bude sposobno prepoznati Ga u veličanstvenim Njegovim djelima. Što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega, kaže sveti Pavao.

I zaista sve ono što možemo spoznati o Bogu, možemo jedino uz djelovanje Duha Božjega u nama, jer samo po Duhu možemo reći i vjerovati da je Bog naš Otac, a mi njegova djeca. Tako mi postajemo hramovi tog istog Duha koji nas potiče da se u ljubavi približujemo našem Stvoritelju i da u vjeri postanemo svjesni Njegovog nevidljivog prisustva u našim životima. Jer ono što oko ne vidje i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu, jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

Isus je rekao svojim učenicima: A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Božji Duh, koji Bog objavljuje čini da upoznamo Krista, njegovu Misao i živu Riječ, ali sam sebe ne izriče. Onaj koji je govorio po prorocima čini da čujemo Očevu Riječ. No njega ne čujemo. Mi ga poznamo samo u pokretu kojim nam objavljuje Riječ osposobljavajući da Ga u vjeri prihvatimo.

Kao što je zrak kojeg ne vidimo a očituje se kada ga udišemo, tako i Duh koji je nevidljiv očituje se kao ljubav koja je  razlivena u našim srcima.

Djela apostolska opisujući događaj silaska Duha Svetoga na učenike, popraćenog zvukom snažnog vjetra i plamenim jezicima, podsjeća na starozavjetnu sliku obnovu saveza na brdu Sinaj, između Boga i izraelskog naroda. Opisujući da su anđeli uzeli ono što je Bog rekao Mojsiju na vrhu brda i obliku plamenih jezika prenijeli na narod. Ta slika sada prenesena na novu stvarnost označuje poslanje učenika po čitavom svijetu svim narodima, navješćivati Evanđelje na različitim jezicima. Oni su tako postali svjedoci Kristovi nošeni vatrom Duha razglašavajući veličanstvena djela Božja.

Proročki tekstovi koji se izravno odnose na slanje Duha Svetoga, proročanstva su kojima Bog govori srcu naroda jezikom obećanja, s naglaskom na ljubav i vjernost, kojih će ispunjenje sveti Petar proglasiti u jutro Pedestenice, nadahnut Duhom govoreći; Ovako govori Bog; – u posljednje dane izlit ću Duha svoga na svako tijelo.

Prema tim obećanjima Duh Gospodnji će, u „posljednja vremena“, ljudima obnoviti srce urezujući u njih novi zakon; On će skupiti i pomiriti raspršene i podijeljene narode. On će preobraziti prvotno stvorenje, gdje će Bog stanovati s ljudima u miru. (KKC 715)

Duh Sveti zove se gost naše duše. To je ono veliko obećanje što je Isus Krist dao onome koji Ga ljubi, kad je rekao: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog Branitelja da bude s vama zauvijek.

Duh Sveti stanuje u onim dušama koje dopuštaju da se u njima rasplamsa plamen Božje ljubavi. Dok oni koji svoj život  i sigurnost polažu u tjelesno, ono što je prolazno, ljubeći više ono što je od svijeta a ne samoga Boga, tako postaju oruđem duhovne smrti, za razliku od Duha koji je oživljujuća, uskrišavajuća sila.

Evo činim nešto novo; prenosi riječ Božjeg obećanja prorok Izajija. Ono što se odnosila na budućeg Mesiju, Isusa Krista, da će na njemu Duh Gospodnji počivati, sada se ispunjava to obećanje na „siromasima duhom,, čineći od njih novi narod „siromaha“, poniznih i blagih ljudi, posve predanih tajanstvenim planovima svoga Boga, siromaha koji pravdu iščekuju ne od ljudi nego od Krista.

Sve što je stvoreno pokrenuto je snagom ljubavi Duha Božjega. Neće nas ništa toliko iznutra pokrenuti i zapaliti kao oganj ljubavi. To je snaga koja pokreće ali i omogućuje da  stvara i rađa novi život. Ako želimo biti ispunjeni tim Duhom ljubavi da bude razliven u našim srcima, potrebno je dopustiti mu da uđe u naš život. I tada ćemo moći činiti veličanstvena djela Božja jer on će nam dati dar Duha jakosti, znanja, mudrosti, razuma, savjeta, pobožnosti, straha Božjega. Po njemu će se razvijati duhovni plodovi po kojima ćemo ostvariti svoj vlastiti cilj potičući nas da idemo neprestano prema naprijed. Također potrebno je da se svi okrenemo Kristu u zajedničkoj  molitvi, po Duhu Svetom okuplja nas u to jedinstveno zajedništva koje je Crkva i koja nam daje da se ponovno rodimo.

Da, Duh Sveti je i danas na djelu, stalno ponavljajući u našim srcima ljubav Božju. Sretni su oni koji se ne prepuštaju strahu, nego dahu Duha Svetoga. Duh je i živa voda, i Duh ljubavi koji može utažiti žeđ naših srca i kroz nas govoriti svijetu. Duh nas šalje prema drugima, prije svega prema onima koji su siromašniji od nas. U konkretnoj solidarnosti s onima u oskudici, svjetlost Duha Svetoga može preplaviti naše živote. Zato dopustimo da plodovi Duha rastu u našim životima crpeći snagu sa izvora rijeke vode života.

vlč. Siniša Blatarić