Bog ima puno imena. Najpoznatije je od njih Ljubav, a najtočnije je vjerojatno Moć. Bog je beskrajna Moć: neizmjerna, skrivena, dobrohotna, vjerna, dobrostiva.

Dojmljiv opis očitovanja Božje moći može se pročitati u 18. glavi Prve knjige o kraljevima gdje se iznosi priča o žrtvi koju je na gori Karmelu prinio Ilija (1Kr 18, 20-40). On je pripremio sve za paljenicu: oltar, drva i žrtvu, ali namjesto da zapali vatru, sve je zalio vodom tako da su i jarci oko oltara bili puni vode. Potom je zazvao Boga, „i oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši.“ (1Kr 18, 38) Bog se očitovao vatrom, On je „oganj što proždire“ (Heb 12, 29) Slično se zbilo u silasku Duha Svetoga na dan Pedesetnice, Duh je Sveti sišao u obličju plamenih jezika.

Zlato se u vatri kuša, kaže narodna mudrost, tako i čovještvo u vatri Božjeg Duha. I mi smo primili plamen Duha. Pred tim se plamenom ne bježi, već se ponizno daje da nas oprlji i pročisti stare sklonosti i zlu ćud. Njega prima onaj koji traži i iščekuje, koji postojano srcem moli. Tko Ga primi, ne može šutjeti, mora govoriti. Tko Ga primi, nema straha, vodi ga Moć od svake druge veća. Ako je suditi po plahim, bojažljivim kršćanima, reklo bi se da oni Božju moć tek trebaju upoznati.

BK