Isus u svojim prispodobama govori o blagu kraljevstva nebeskog (Mt 13, 44): „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.“

Župa Svih svetih Bedenica moja je rodna župa. Legenda kaže da je Bedenica dobila ime po riječi beden što je kajkavski izraz za kacu. Navodno su, bježeći davnih dana pred Turcima, velikaši negdje u bedeničkom polju zakopali beden zlata. Tajno, zakopano blago? To svakako budi maštu: da nam je samo pronaći ga i iskopati!

Skrivena se blaga ne mogu naći bez traženja. Svakako, po prirodi smo tražitelji blaga, no ona se ne mogu uočiti bez prepoznavanja. Može se noga spotaknuti o ćup s blagom, ali ako tražimo veliku drvenu škrinju, malen ćup nećemo ni primijetiti. Dakle, pravo je pitanje što pod blagom podrazumijevamo. Je li blago velik materijalni imetak? Je li blago uživanje dobara bez mjere? Je li blago lagodan, „gospodski“ život? U našem se dobu naglasak stavlja na vrijednost čovjeka u kategoriji „imati“. Pravo je blago, naprotiv, ono koje čovjeku povećava vrijednost u kategoriji „biti“. Latinska je izreka: „Omnia mea mecum porto“, što znači: sve svoje sa sobom nosim. Pravo je i istinsko bogatstvo čovjeka ono u njemu, ono koje uvijek sa sobom nosi. Nisu to kuće koje stare i propadaju, nije hrpa novaca kojega obezvrjeđuje inflacija, nisu raskošna odijela koja se deru i izjeda ih moljac, ni plemenite kovine koje nagriza rđa.  Isus poučava svoje učenike: „ Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.  Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«(Mt 6, 19-21) Koje je to „blago na nebu“? Koje to blago povećava vrijednost čovjekovog „biti“? Zar ne dosljednost i ustrajnost u dobru? Zar ne blagost, dobrohotnost i praštanje bližnjemu? Zar ne pomoć slabima i hrabrenje malodušnih? Zar ne velikodušno davanje? Nemam, kako ću onda dati, reći će neki. Nemaš?! Ako tako veliš, onda je istina: ti uistinu nemaš! Međutim, razmisli o riječima kralja Davida: „Od tebe je sve,“, govori on Bogu, „i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!“ (Ljet 29,14) Uistinu, iz Božjih ruku primivši dobra, vratit ćemo ih Bogu ako ih iskoristimo za dobro i podijelimo s drugima. Ta znaš: posuđeno nije tvoje – posuđeno moraš vratiti; primljeno nije samo za tebe – primljeno moraš dalje dati. A primio jesi, vidjet ćeš to tek kad počneš davati. Primio jesi. Gospodin progovara preko usta proroka Izaije (Iz 45,3): „Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.“ Primio si blago blagoslova ljubavi Božje i puninu Duha njegova. Primio si, proslijedi dalje!

BK