Još nema komentara

Janje i lav

Bog  je pri izlasku Izraelaca iz egipatskog ropstva pokazao veličinu svoje sile nad prirodom i životom ljudi. Njegov je anđeo Zatornik pomorio sve prvorođence egipatske, a izraelski je narod ostao netaknut, zaštićen krvlju žrtvovanih jaganjaca kojom je obilježio vrata svojih kuća.  Isti je simbol valjan danas: krv Isusa, žrtvovanog Jaganjca bez mane štiti od vječne smrti. U Bibliji je, u 53. glavi knjige proroka Izaije, nagovještaj žrtve Isusova spasiteljskog djela:
„…
Zlostavljahu ga, a on puštaše,

i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.
…“

Isus je dakle janje, nježno, krotko? Janje nemoćno, prepušteno brizi i milosti jačih, potrebno zaštite? Janje umiljato, pri pogledu na kojega se srce raznježi? Janje milo, miljenik sviju koji ga pogledaju? Lako je nauditi janjetu, bespomoćnom i nebranjenom, povjerljivom, koje se samo podmeće pod ruku željno milovanja. A lavu, hoćeš li njemu prići kao što prilaziš janjetu? Nećeš li dobro promotriti snagu lava i promisliti kako ti se vladati uz njega?

U jednom je liku Isusa Krista objedinjen karakter janjeta i lava. Čitamo u evanđeljima kako se učas meko runo janjeće preobrazi u oštru lavlju grivu. Čitamo kako se blag i milozvučan zvuk blejanja pretvori u riku koja utjeruje strah u kosti.  Čitamo kako se nježan i samilostan pogled produbi i pooštri prodirući do dna mulja licemjernih srdaca. Čitamo kako se oblo i podatno tijelo janjeta učas izdulji i napne mišićima spremnima za munjevit pokret. Čitamo kako se spor i lagan janjeći hod pretvori u snažan lavlji skok koji ruši, u brzi trk koji rastjeruje sve pred sobom. Da, da, lako ti je u društvu janjeta, ali pazi se blizine lava!

U snazi Očevoj janje Isus bijaše lav. Lav plemenit kome zaludu postavljahu stupice. Lav koji prijeteći riče na pismoznance i farizeje i nagoni ih na uzmak. Lav čija moćna šapa jednim udarcem može oboriti svaku zabludu, silu zla i grijeh. Lav od čije vlasti dršće, a ako ne svakako bi  trebala drhtati, svaka umišljena veličina. Lav po čijoj je milosti sve u ravnoteži mira.

Po volji Očevoj lav Isus postade Janje. Janje nevino koje se za nas žrtvovalo. Dok razmišljamo o žrtvi zaklanog Jaganjca koji odnese grijehe svijeta, ne izgubimo iz vida sliku Lava. Ne žalimo, ne plačimo jer: „… Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.“ (Otkr 5,5) Skrivene u zaklonu mekanih jastučića šapa Lava oštre su kandže spremne za obračun sa zlom oko nas i u nama. Hodajmo uz Lava vjere naše zaštićeni silinom snage Njegove. Što nam tko može?

BK

Postavite komentar