Još nema komentara

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA ( Dj 10,34a.37-43; Ps 118.1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9)

Sjećate li se možda prošlog Uskrsa? Sjećate li se možda kakvo je bilo vrijeme? Sjećate li se možda što je svećenik propovijedao, tamo gdje ste bili na svetoj misi? Sjećate li se možda što ste ručali, tko vas je posjetio ili koga ste vi posjetili?

Sjećati se određenog trenutka u životu, događaja, znak je da smo taj događaj duboko proživjeli te nam je ostao zauvijek utisnut u naše memorijske kartice, u naše sjećanje.

Ako se ne sjećamo, kakav je bio taj prošli Uskrs, to znači da nismo ništa posebno doživjeli. No, sigurno postoji nešto što ste kroz tih godinu dana ipak nešto doživjeli. Ako ne kroz tih godinu dana onda zasigurno unatrag 5, 10 ili 20 godina, nešto čega se uvijek rado sjećate ili nešto naprosto što vam je promijenilo pogled na vaš život.

Nešto slično jest i sjećanje na događaj Isusovog uskrsnuća koje nam prenose apostoli. Oni su kako kaže apostol Petar bili svjedoci svega što je Isus za svog života činio u Izraelskoj zemlji, u Galileji, Judeji, Samariji. Ipak, trebamo znati da apostoli u prvih 30 godina, nakon Isusove smrti i uskrsnuća, nisu napisali neku značajnu knjigu, biografiju o Isus, koja bi u ono vrijeme postala svojevrsni bestseler, no unatoč tome vijest o uskrsnuću Isusa Krista širila se relativno brzo, možemo to usporediti s današnjim internetom. Toliko brzo da je čitavo Rimsko carstvo bilo zahvaćeno svjedocima Krista uskrsloga, koji su se prozvali kršćanima.

Možemo si postaviti pitanje; zašto su uopće ljudi u ono vrijeme povjerovali u takav neobičan događaj, povjerovali nekolicini ljudi, koji su tvrdili da su sa tim istim Isusom koji je bio raspet na križu, umro i pokopan, opet nakon nekoliko dana zajedno s njime jeli i pili, pošto je uskrsnuo od mrtvih?

Kad ja vama danas to govorim, kada vi danas slušate to što smo danas pročitali iz Svetog pisma; vjerujete li zaista da se je dogodilo uskrsnuće jednog židova imenom Isus, kojeg su smatrali prorokom, učiteljem, a njegovi učenici proglasili su ga Mesijom, Sinom Božjim? Vjerujete li zaista da taj Isus i dan danas živi i da je prisutan tu među nama po snazi i sili Duha Svetoga?

Ili ste možda ostali na onoj razini vjere praznoga groba, gdje stojite i promatrate i nije vam sve posve jasno? Zapravo sve to ne znate kako sebi ili drugome objasniti. Tu vjeru koju ste prihvatili kao djeca od roditelja, bake i djeda, možda nije u vama ostavila neki dublji trag. Možda kroz svih tih godina nisam doživio nešto značajno što bi me potaklo da vjeru u Uskrslog Krista shvatim kao nešto što se zaista dogodilo.

Povjerovati u uskrsnuće Isusa Krista nije isto što i preuzeti vjeru u uskrsnuće. Danas većina kršćana, kažem većina, živi samo od vjere koju su preuzeli, a da pritom nisu pristali čitavim svojim srcem, dušom i razumom uz tu vjeru. Što to znači?

Na primjer ja mogu preuzeti učenje da je zemlja okrugla, no u sebi se ne moram s time slagati, pa ni u to vjerovati. Ili ja mogu preuzeti vijest da je čovjek bio na Mjesecu, ali ja ne moram u to povjerovati. To što nisam nikad u živo vidio klokana ili dinosaura, a drugi mi pričaju o tome, to ne znači da oni ne postaje ili nisu postojali.

Tako je i sa događajem Uskrsnuća, našeg Gospodina Isusa Krista, i ako sami nismo bili sudionici tog događaja, pa čak nitko od Isusovih učenika nije bio sudionik samog događaja uskrsnuća, ipak prihvatili smo tu vjeru najprije koju su nam prenijeli apostoli, da bi zatim u svom životu pristali uz tu vjeru. Ali, sve dok moja vjera ostaje samo na razini intelekta, razuma, tjelesnosti, neću moći doživjeti uskrslog Krista, ali kada svoju vjeru podignem na razinu duha tada se u meni događa nešto čudesno. Sveti Pavao koristi riječ suuskrsnuti s Kristom, to znači da svoj život i svijet oko sebe počinjem promatrati u sasvim novom svjetlu, u svjetlu ljubavi, u svjetlu dobrote, promatram ga ne onakav kakav je trenutno nego onakav kakav bi trebao biti.

Upravo zato događaj uskrsnuća Isusa Krista nije događaj koji se zbio u dalekoj prošlosti, nego taj događaj je obuhvatio svu ljudsku povijest koja se dogodila i koja će se zbiti. Bili toga svjesni ili ne, svaki je čovjek od početka ljudske povijesti dotaknut uskrsnućem Isusa Krista i prema njemu je usmjeren. O tome nam i u današnje vrijeme svjedoče mnogi svjedoci, obraćenici kao u prvim vremenima kada se širila radosna vijest o Isusovom uskrsnuću. Svi ti ljudi nisu povjerovali samo zbog toga jer su im to prenijeli neki kršćani, nego jer su i sami doživjeli radost uskrsnuća.

Isus se mogao roditi i tisuću puta kroz povijest, ali da nije bilo događaja uskrsnuća, Isus bi ostao samo kao neka značajna povijesna osoba, a mi bi i dalje živjeli kao oni koji nemaju nikakve nade te bi smrt za nas i dalje izazivala veliki strah.  Mnogi ljudi bi se i dalje klanjali raznim božanstvima, bogovima, a sami bi bili otuđeni, neutješeni i u sebi nosili teret krivnje i grijeha.

A ovako naš život je skriven s Kristom u Bogu, i on nas po Duhom Svetom iznutra iznova oživljuje, pali plamen ljubavi, preobrazuje naš život i čini nas radosnima i slobodnima, jer uskrsli Krist nam omogućuje otkriti zajedništvo u njemu, omogućuje nam da razgovaramo s njim u molitvi te nam otkriva da ćemo s njime i nakon smrti živjeti, ne ponovno smrtnim životom nego vječnim životom.

Stoga želim svima vama da doživite već danas potpunu radost uskrsnog jutra, kako bi vjera u vama postala živi plamen ljubavi.

vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar