Zašto mlataraš rukama?
Što se boriš za zrak?
Čemu strah i grčevita borba?
Ti već plivaš. Pogledaj! Ne toneš.
Kad smiriš panične pokrete, vidjet ćeš da možeš disati bez teškoće.
Voda te drži. Opusti se. Prepusti. Nećeš potonuti.
Ne znaš kako se napor pretvorio u lakoću.
Osvrni se oko sebe: noge ti ne dotiču tlo, nemaš nikakvog upora, naizgled si bez ikakve sigurnosti, a opet – možeš se umiriti.
Tvoja vjera tvoja je sigurnost.
Već plivaš.

Koje te to vode nose? Vode ljubavi Oca tvoga.
Ne misli da si u opasnosti.
Ne gledaj gdje je obala.
Ne vraćaj se kamenitom tlu.
Ne žuri težini gravitacije.
Lijepo ti je ovako biti. Možeš birati hoćeš li raditi zamahe rukama i nogama ili se samo odmarati. Uživaj. Vode Ljubavi ljuljaju te i drže.
Ne napuštaj ovo sveto mjesto.
Ne izlaži tijelo žestini vjetrova koji burkaju vodu.
Ne ostavljaj ugodu Očevog gnijezda…

„Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“ (Iv 14,1)

BK