Nakon potresa u zadnjim danima 2020. godine pamtimo nevjericu i žalost pri pogledu na urušeni toranj crkve, na rupu iznad pokrajnjih vrata, napukle zidove i napola srušen krov. Stara građevina nije se mogla oduprijeti sili prirode, nije imala šanse. Gledali smo našu crkvu oštećenu, svjedočili kako polako nestaje pri rušenju. Pamtimo dizanje prašine dok su strojevi komadali oštećene zidove. Sjećamo se brujanja kamiona koji su odvozili ostatke građe. Nećemo zaboraviti hrabrost župljana, župnika i neustrašivih ljudi koji su spašavali sačuvani inventar crkve, među ostalima Križ i kamen oltara.

Zgrada danas srušene crkve bila je oštećena i u drugom  svjetskom ratu. Prema pričanju starijih, tada je obnavljana radom samih župljana. Naši djedovi i bake obnovili su je uz velika odricanja. Miješali su beton, ugrađivali cigle u široki zid, konjima dovlačili građu i postavljali grede za krov, polagali crijep. Godinama nas je služilo to djelo brojnih vrijednih ruku.  Mjesto gdje je stajala crkva sada zjapi prazno. Uskoro bit će postavljeni temelji nove crkve. U njih bit će ugrađen kamen temeljac kojega je blagoslovio naš biskup Vlado. Danas se gradi drukčije nego nekad. Razumljivo, gradnja crkve golem je financijski teret. Snaga je u brojnosti. Svaki dar, ma kako malen, potreban je. Svatko bi se od župljana trebao osjećati ponukanim dati svoj doprinos. Ne čekajmo da nas u velikodušnosti preteknu drugi. Jedinstveno je ovo povijesno vrijeme u kojem gradimo zdanje naše crkve. Gradimo za budućnost, za generacije koje dolaze iza nas. Gradimo jer ne želimo da se ovdje zatre katolički identitet. Gradimo kako bi budući naraštaji u zgradi nove crkve doživjeli iste zanose i utjehe, ista ganuća kao i mi. Gradimo hram u kome će se vjenčavati novi zaljubljeni, krstiti nova djeca, hram u kome će nova grla davati hvalu Bogu molitvom i pjesmom.

Uz polja i njive, kuće i imanja, naraštajima koji dolaze trebamo ostaviti crkvu, mjesto okupljanja na službu riječi i tijela Gospodina Isusa Krista. Prilika je tu! Onako kako se kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni Dom (1Pet 2, 5), tako je sada prilika da svaki doprinese da se nanovo podigne zgrada našeg novog Božjeg hrama. Prilika je da ona bude mozaik molitava,  žrtava i prinosa brojnih velikodušnih darivatelja. Zajedništvo u djelovanju prilika je da sva građevina, i materijalna i duhovna, povezana,  raste „u hram svet u Gospodinu.“ (Ef 2,21) Budimo sigurni da Bogu nijedan dar nije skriven. On će višestruko vratiti svaki dani prinos za gradnju: On to u svojoj dobroti vazda čini.

BK

(Donacijski račun i sve informacije ovdje.)