U govoru današnjice pojam ljubavi je beskrajno osiromašen. Da nije, ne bi među nama bilo žalosnih niti onih koji se osjećaju usamljenima i napuštenima. Ljubav, naime, ima mnogo lica,  kako vidljivih, tako i skrivenih. Poznajemo bračnu i roditeljsku ljubav, romantičnu ljubav, ljubav sebedarja, žrtve i odricanja, sviđanje, prijateljstvo, simpatiju i naklonost, samilosnu ljubav,  ljubav odobravanja i zahvalnosti, nježnu privrženost, prisnost iskrenosti i povjerenja. Mnogo je vidova i intenziteta ljubavi. Svaki je čovjek iskusio neki vid ljubavi, svatko bez iznimke voli i voljen je. Ta bi spoznaja u nama trebala pobuditi vedrinu i radost.

Zasigurno svatko pamti svoju prvu ljubav, dječaka ili djevojčicu koji su mu postali miliji od drugih vrtićkih ili đačkih prijatelja. Pamti nemir, skrivene poglede, kukavička povlačenja ili hrabre poduhvate u očitovanju naklonosti, ljubomoru na suparnike ili suparnice. Nije nam strano niti iskustvo iznevjerenih nada i propalih romantičnih snova mladosti. Od tih ranih dana i prvih izleta u svijet ljubavi, brojne nas nevidljive silnice ljubavi vežu s drugima. Prisutnost nevidljivih silnica magnetskog polja dokazuje se pokusom: na magnet se stavi ploha prekrivena željeznim strugotinama koje se odmah oblikuju u nejasne obrise linija, a ako se po plohi lagano kucka, linije silnica postaju jasne i oštre.  Onako kako se metalne čestice povinuju jakosti magnetskog polja, tako i čovjek nevidljivim vezama ljubavi. Magnet koji proizvodi silnice ljubavi jest Bog. U svjetlu Njegove ljubavi svatko koga vidim, moj je voljeni i voljena. Kome znam ime, s njime i njom vežu me veze ljubavi. Kome poznam lice, nju i njega volim. S kim razmijenim osmijeh, razmjenjujem ljubav.

Postoji pojam  ljubavnog trokuta, ali realnost svakog ljudskog života zapravo jest ljubavni mnogokut. Zbilja, veze ljubavi vežu nas s mnogima: roditeljima, bračnim drugom, djecom i unucima, brojnom  braćom i sestrama kako po krvi, tako i po zajedništvu. Veze ljubavi trebale bi nas vezati i s neprijateljima, tako zapovijeda Isus. Evanđelje donosi lijep prizor susreta Isusa i bogatog mladića koji želi znati što činiti da baštini život vječni; njega Isus: „… pogleda, zavoli …“ (Mk 10,21). Zbilja, svako dobrohotno gledanje rezultira ljubavlju. Neizbježno u životnim brigama propustimo drugima dati do znanja koliko nam znače. Gotovo svi smo u sebičnosti mladih dana bili slijepi za žrtvu roditeljske ljubavi kojom smo podizani. Nerijetko ruka pružena u namjeri da pomiluje naiđe na oštre šiljke nepovjerenja i odbijanja. Življenje  ljubavi dovodi i do razočaranja. Treba li se onda zatvoriti ljubavi? Nikako. Kad u ljubavnom mnogokutu izblijedi ili nestane jedna veza, impulsi i dalje putuju preostalima i tako do osobe s kojom je veza prekinuta dolaze posredno.  Veze u mnogokutu ljubavi u središnjem dijelu formiraju krug te se čini da je on ishodište glavnine linija. Tako uistinu jest: ljubav kojom nas ljubi Bog srce je svega života u ljubavi. Kaže Pjesma nad pjesmama: „ …mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti …“ (Pj 8,7) Uistinu, prava je ljubav žar koji ne gase vode nesigurnosti. Budimo uvijek toga svjesni jer ljubav je previše dragocjena da bi se slavila samo jedan dan u godini.

BK