(Neh 8,2-4a.5-6.8-10; Ps 19,8.9.10.15; 1Kor 12-14.27; Lk 1,1-4;4,14-21)
Od današnje nedjelje pa sve do kraja liturgijske godine imat ćemo priliku upoznati se sa tekstom evanđelja, kojeg je sastavio pisac imenom Luka.
Znademo kako su Evanđelja napisana u rasponu od 30 do 50 godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća. „Evanđelja su napisali ljudi koji su među prvima povjerovali i poželjeli s drugima podijeliti svoju vjeru. Spoznavši, u vjeri tko je Isus, mogli su u cijelom njegovom zemaljskom životu prepoznavati i obznanjivati tragove njegovog Otajstva. Od rođenja do muke i Uskrsnuća.“(KKC 501)
Ta ista Evanđelja kasnije su sa ostalim spisima Novoga zavjeta stavljena u knjigu koju nazivamo Biblija ili Sveto pismo. Crkva nas uči da čitavo Sveto pismo je nadahnuto Duhom Svetim. „Pri sastavljanju Svetih knjiga, Bog je izabrao ljude koje je, u djelatnosti njihovih sposobnosti i moći upotrijebio, da – njegovim djelovanjem u njima i po njima – kao pravi autori pismeno predaju sve ono i samo ono što on hoće.“
„Ipak kršćanska vjera nije „religija Knjige“. Kršćanstvo je religija Božje „Riječi“, „ne neke napisane i nijeme riječi, nego Riječi utjelovljene i žive.“ Da riječi Svetih knjiga ne ostanu mrtvim slovom, treba da nam Krist, vječna Riječ živoga Boga, po Duhu Svetom, „otvori pamet da Pisma razumijemo.“ (KKC 106, 108)
Upravo to na svakom nedjeljnom bogoslužju nastoji činiti i sam svećenik kada s ovoga mjesta, koje se zove ambon, nastoji protumačiti vjernicima, koji to mogu razumjeti, Božju riječ. Kao što su to u davnim vremenima prvo činili svećenici u Izraelskom narodu, što smo i mogli čuti u današnjem prvom čitanju. To isto je činio i sam Isus kako nas izvještavaju Evanđelja.
Evanđelist Luka nam donosi izvještaj iz Isusovog života na samom početku njegovog javnog djelovanja. Čuli smo kako je Isus postao veoma popularan u narodu, oko njega su se okupljale mase ljudi, poučavao je u židovskim sinagogama, čitajući Svete spise i tumačeći ih. Ipak tek kada je došao u svoje zavičajno mjesto u Nazaretu, tek tu Isus javno otkriva svoj program, ne političko stranački, već program svog djelovanja i poslanja, to je program Radosne vijesti ili Evanđelja.
Bitno je u tome uočiti da Isus to čini uvjerljivo i sa autoritetom. Tekst proroka Izajije koji je Isus izabrao da pročita, tumači ga na sasvim nov način. Isus koristi taj tekst kako bi naznačio početak ostvarenja Božjeg obećanja, a to ostvarenje nastupa od ovoga časa. Svi prisutni slušatelji ostali su zatečeni, šokirani takvim Isusovim tumačenjem Božje riječi. Jer time je Isus sebe proglasio Mesijom. Sljedeće nedjelje čut ćemo nastavak epizode tog teksta i što su mu odgovorili njegovi sumještani. Mi ćemo se sada zadržati samo na ovom tekstu kojeg je Isus citirao, jer ima veliko značenje i za nas danas.
Nakon što je Isus pročitao Izaijin tekst rekao je okupljenima u sinagogi; Danas se ispunilo ovo pismo što vam još odzvanja u ušima.
Taj danas ne odnosi se samo na tadašnji trenutak u povijesti, nego taj Isusov proglas odjekuje od tada kroz sva vremena uključujući i nas danas. Danas se ispunjava Isusovo proglašenje godine milosti Gospodnje. Isus je tada na simboličan način učinio nešto, što je i u ovo naše vrijeme učinio papa Franjo, proglašujući treću nedjelju kroz godinu, Nedjeljom Božje Riječi, potičući nas da uzimamo svakodnevno Bibliju u svoje ruke, čitamo te razmatramo pojedine tekstove Svetoga pisma. i tako se nadahnjujemo za svakodnevni svoj život. „Onaj tko se hrani Božjom Riječi svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za prošlošću, niti u sablasne utopije glede budućnosti“. Božja Riječ nas poziva „na milosrdnu ljubav Oca koji traži od svoje djece da žive u ljubavi“ i jedinstvu sa svim braćama i sestrama u Kristu.
Ne samo da papa Franjo nas vjernike sabrane u Katoličkoj Crkvi poziva da u svoj život pohranjujemo Božju riječ, nego taj poziv dolazi i od samog Krista Gospodina. On nas po Duhu Svetom želi potaknuti da doživimo u vlastitom životu ispunjenje Božje riječi. Da bi se to moglo ostvariti, prvi preduvjet je da svatko bez iznimke, bio mlad ili star, počinje čitati već danas Bibliju.
Želimo li uistinu doživjeti svoju vjeru, želimo li uistinu upoznati Božju riječ, želimo li uistinu doživjeti pravu radost, to je zahtjev od kojeg ne bi smjeli samo tako lako uzmaknuti. Svatko to može ostvariti u svom životu upravo po djelovanju Duha Svetoga. Nećemo biti u tome sami, nego to ćemo činiti u zajedništvu. Vjernici Riječ Božju žive zajednički – u zajednici. Ta zajednica je Crkva, a ona nije neka utopijska organizacija, već živi organizam, poput tijela, kako to slikovito opisuje apostol Pavao.
Svatko od nas je različit ud u tom Tijelu, a sama glava tog Tijela je Krist. Zato i Crkvu nazivamo Kristovim Tijelom. Jer kao što kroz tijelo cirkulira krv, tako i kroz članove Crkve cirkulira Duh Sveti. Jer svi smo jednim Duhom napojeni, kaže apostol Pavao.
Nije li upravo Crkva to povlašteno mjesto gdje mogu za sebe pronaći utjehu, zaprimiti ozdravljenje slomljenog srca, i doživjeti susret sa živim Bogom, Isusom Kristom u Euharistijskom slavlju. Ako te i obuzme osjećaj gorčine, strepnje ili sumnje, ne žalosti se, jer od svega toga veće je Božje milosrđe. Dopustimo stoga Duhu Svetom da procirkulira našim životima da nas njegova snaga ohrabri kako bi mogli ostvariti toplinu međusobnog zajedništva i tako svjedočiti Božje suosjećanje.
vlč. Siniša Blatarić