(Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-15.19-20;Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-5.9-14)
Neprekidna misao koja se provlači kroz ovo božićno vrijeme jest da je Bog postao čovjekom, da je Vječna Riječ postala tijelom, da je Ljubav postala vidljiva.
Tu misao iščitavamo kroz poruku Božje riječi koju nam prenose biblijski sveti pisci. Od onih starozavjetnih do onih novozavjetnih. Oni nam žele prenijeti istinu o svijetu i o čovjeku. Istinu o nama, koja se nalazi upisana u našim srcima, u našim dušama.
Prvu istinu koju trebamo usvojiti jest da je svijet i sve što postoji stvoreno Božjom Riječju. Druga istina koju trebamo usvojiti da smo i mi izabrani i prije postanka svijeta, od Boga koji nas je zamilovao, uzljubio kako bi zauvijek bili s njime povezani u ljubavi. Drugim riječima, sve što postoji i mi sami jest dar Božji.
„Kad meditiramo o tajni božićnog vremena za naš svakodnevni život te kao odjek slušamo poruku ovog blagdana, uvijek ćemo nanovo razabrati poruku ohrabrenja: vjeruj božanskom djetetu u sebi pa i onda kad se ono čini tako malim. Vjeruj unutarnjim glasovima koji ti kažu da si vrijedan/a i jedinstven/a, da se ne bi smio zadovoljavati time da se samo osiguravaš i da se prilagođavaš. Uvijek nanovo u tebe će prodirati nešto novo. Slutnje tih snova, tihi poticaji, koji se javljaju u tvom srcu u tišini, pokazuju ti put tvog utjelovljenja.
Ne postaješ čovjek ako svojim egom sve želiš kontrolirati, nego samo onda kad božanskom djetetu u sebi daješ prostora, kad uvijek nanovo pružaš zaštićeni prostor novome koje Bog želi djelovati u tebi. I u tebi se rađa Mesija, koji te čini slobodnim čovjekom, kraljevskim čovjekom, stvarnim sobom, jedinstvenom i posebnom slikom, kojoj Bog upravo u tebi želi podariti vidljivi izraz.“ (A. Grun)
Ono što je bilo u početku nevidljivo postaje vidljiva slika Onoga po kojem sve postoji. On je podario Mudrosnu Riječ po kojoj čovjek može doći do spoznaje istine o svijetu i o sebi. Zato i mi poput apostola Pavla bi trebali moliti da nam Bog Gospodina našega Isusa Krista, dade Duha mudrosti i objave, kojim ćemo ga spoznati, prosvijetlio nam oči srca da upoznamo nadu na koju smo pozvani živjeti u Njemu kroz dane svog ovozemaljskog života. O tome nam govori i jedna molitvena novogodišnja pjesma:
„Hajde da uz molitvu i pjesmu krenemo korakom lakim Gospodinu, koji životu podari snagu i ljepotu.
Na putu tome već smo dugo, iz jednog ljeta u ljeto drugo; život naš je putovanje ovo iz staroga u nešto novo.
Kroz strahove, kroz muke, kroz hladne i tople ruke, kroz ratove što plaše, prožimajući svjetove naše.
Otac napuštenima budi, savjetnik zalutaloj ludi, jadnicima dar sa neba, sirotinji krov i komad kruha.
Bolesnima milost udjeli, sretnim mislima naseli sve duše nesretne i sjetne, ublaži tugu, učini ih sretne.
Na kraju ko vrhunac svega ispuni nas duhom svojim, da bude on nam resa, i sve nas vodi put nebesa.
Živote mog života, ti pružaš sve darove ove, meni i kršćanskom stadu u blagoslov godine nove. (Paul Gerhardt)
vlč. Siniša Blatarić