HOMILIJA – ROĐENJE KRISTOVO
( Iz 52,7-10; Ps 98, 1.2-3b.3cd-4.5-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18)
Probuđeni u novom danu dočekali smo još jedan Božić, blagdan Kristovog rođenja. Neke stvari u životu nam se čine kao nešto posve razumljivo, dok nas neke druge nadilaze i za nas ljude ostaju neshvatljivi čudesni događaji, poput Utjelovljenja samoga Boga, koji postaje čovjekom, jedan od nas. Onaj koji nam se ponekad čini dalekim i Nepoznatim, oduvijek je prebivao u nama.
Sveto pismo nam otkriva tog Nepoznatog kao onog koji svojom osobnom Riječju sve dovodi u život. Zapravo On je ta sama poosobljena Riječ. Kako nam i sam evanđelist Ivan kaže; Bog bijaše Riječ… Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
Zamislite kako bi izgledao ovaj svijet da ne postoji riječ, da ne postoji zvuk, glas. Možemo li si uopće zamisliti, predočiti da apsolutno ništa ne postoji? Ni crno ni bijelo, ni svjetlo ni tama. Pokušajte zatvoriti oči i uši te ništa ne vidjeti, čuti i osjetiti. Koliko god se u tome trudili, posve je nemoguće, uvijek postoji nešto što nas nadilazi. Ili kako to izriče jedan filozof: „Posljednji je korak razuma priznati da ima neizmjerno mnogo stvari koje ga nadilaze.“ (Pascal)
To nam pokazuje kako čitav svemir, sve što u njemu postoji, ovaj planet Zemlja, sva stvorenja u njemu, naposljetku i sam čovjek, kao jedino razumno biće koje se propitkuje; otkuda ja, otkuda sve što me okružuje, nije stvoreno iz apsolutnog ništa, nego postoji po snazi Riječi Božje. Time odmah počinje govor o Bogu i čovjeku. Tu dolazimo do shvaćanja što je to Božić?
Božić dolazi da donese svjetlo i istinu svim vremenima i ljudima. Da se nije dogodio Božić, čovjeku bi i dan danas ostalo nerazumljivo njegovo vlastito postojanje. Bez Isusa Krista, naša povijest i budućnost izgledala bi potpuno drugačija. Sa Isusom Kristom mijenja se cjelokupna slika svijeta. Nepoznati i daleki Bog, postaje opipljiv i blizak. On postaje prisutan Bog u životu svakog čovjeka. U svakome od nas leži ono malo dijete koje je rođeno u betlehemskoj štalici, mi u sebi nosimo trajan otisak Kristovog čovještva i njegova božanstva.
Krist u nama postaje ono svjetlo koje daje život, koje nas izvodi iz naših tmina; strahova, tjeskoba, nemira, lutanja, grješnosti. On nas prosvjetljuje i obnavlja iznutra te budi u nama nadu da „čovjek ipak nije u posve bezizglednoj situaciji. Nadu da u njemu mogu djelovati sile čistoće i spasenja“ (J. Ratzinger) Takva nada postaje ohrabrenje i povjerenje da se u nama događa čudo vjere.
Čovjek i sa posve malo vjere spreman je primiti svjetlo Kristovo. Onaj koji to svjetlo primi i u sasvim maloj vjeri može doživjeti da je On tu. Primiti to svjetlo znači ući u stvarnost Božjeg života i ljubavi koji će se u uskrsnuću pokazati jačima od mržnje i odbijanja, jačim čak i od smrti. Otvarajući pred nama vrata svjetla, Krist nam omogućuje da osjetimo ljepotu koja će spasiti svijet, ne ljepotu posjedovanja, već ljepotu zajedništva.
Ljepota Božića i njegova trajna vrijednost proizlazi iz Božjeg darivanja nama ljudima. Nije nam Bog darovao djelić sebe, već čitavog sebe. To je očitovanje ljubavi koja nema mjere, koja se daruje u potpunosti i donosi mir srca. „Taj mir crpimo iz povjerenja da Bog voli ljude, sve ljude bez razlikovanja. No, za mnoge naše suvremenike ta priča o Božjoj ljubavi čini se prelakom. Mnogi ozbiljno tragaju za smislom svojih života, pa ipak ne mogu vjerovati u osobnog Boga koji ih voli.
Obraćamo li dovoljno pozornosti na one koji se, tragajući za vjerom, suočavaju s Bogom koji im je neshvatljiv?“ (brat Alois)
Božić je zato uvijek susret Boga i čovjeka. Susret koji se događa na razini ljudskog razuma prosvijetljenog vjerom. Na razini od onog tek začetog djeteta u utrobi majke, do onog čovjeka tjelesnog onemoćalog u svojoj starosnoj životnoj dobi. Bog postaje tako pristupačan svakome, jer On nas čuva uvijek blizu sebe. Na kraju možemo reći da čovjek tek pronalazi sebe u Isusa Kristu.
On koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova „nije izmišljotina, projekcija i ljudska tvorevina, nego Onaj koji neuke uči, gladne hrani, bolesne iscjeljuje, mrtve uskrisuje i svakoga ljubi. On je stanovnik zemlje, a ne samo neba. U Kristu nastavlja utiskivati svoja stopala u ovu zemlju i tako davati smjernice ljudima koji traže budućnost.“ (Lj. Rupčić)
On nam se daruje danas, sutra i svaki dan kao sunčevo svjetlo koje daje toplinu i život te omogućuje nam da i sami budemo prenositelji tog evanđeoskog svjetla kako u svojim obiteljima tako i u susretima s drugim ljudima. Dovoljno je samo da se osmjehnemo i to svjetlo zasjat će na našem licu i tako ćemo proširiti radost Božića na sve one koji nas okružuju. „Isusovim rođenjem u Betlehemu došla je radost u svijet i u srca svih ljudi. Isti taj Isus ulazi u svetoj pričesti uvijek iznova u naše srce. On nam želi darovati istu radost i isti mir kao tada. Neka njegov dolazak na ovaj božićni blagdan daruje svakom od nas mir i radost, što nam ih on želi darovati. Molimo usrdno za milost mira i radosti u našim srcima, u našim zajednicama, u našoj Crkvi, u našem svijetu.“ (bl. Majka Terezija) Neka vam je stoga svima vama čestit i blagoslovljen Božić.
vlč. Siniša Blatarić