( Sef 3,14-18a;Iz 12,2-3,4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18)

           Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Svakim danom sve smo bliže dolasku Božića.

Meni se nekako čini da ta božićna groznica koja je započela prije tri tjedna nekako ljude sili da dožive ozračje radosti, ljudi nastoje kupiti radost, a zapravo njihova srca ostaju pusta i prazna. Danas suvremenom čovjeku nameće se pitanje; gdje i kako doći do istinske radosti?

   Jeste li se možda ovih dana pokušali povući malo u pustinju, odmaknuti se od bučnih mjesta? Kada spomenemo riječ pustinja, tada često pomislimo na ono mjesto gdje prebiva samo pijesak, suhoća, tišina i osamljenost. Možda u ovom našem podneblju, nema takvog sličnog mjesta, ali svatko se ipak može povući u duhovnu pustinju svog života. Pustinja je idealno stanje gdje se čovjek može suočiti sam sa sobom i svojim Stvoriteljem.

       Mi se često bojimo ostati sami, dali u svojoj kući, sobi ili na nekom mjestu. Kao da ne znamo tada što nam je činiti? To pitanje; što nam je činiti? Upravo smo čuli u današnjem evanđelju, a koje postavljaju oni koji su pristigli da se krste kod Ivana.

Prošle nedjelje čuli smo kako Ivan boravi u pustinju, i prije nego je počeo propovijedati narodu, odlazi u pustinju gdje se je pripremao za ono na što ga je sam Bog poslao. Mi ne znamo koliko je vremena Ivan Krstitelj boravio u pustinji, ali znademo da je Ivana već od samog njegovog začeća Bog ispunio Duhom Svetim, a njegovom ocu Zahariji anđeo Gospodnji je navijestio da će Ivan biti taj koji će pripremiti narod Izraelski za dolazak Mesije, pozivat će ljude na obraćenje, a on sam će ići pred njima u duhu i sili Ilijinoj, te će donijeti radost mnogima.

      Evanđelist Luka nam donosi jednu bitnu informaciju, kada kaže; u ono vrijeme narod bijaše u iščekivanju Krista, tj. Mesije. Izraelski narod koji je u to vrijeme bio pod vlašću Rimskog carstva, iščekivao je ispunjenje obećanja o dolasku Spasitelja, koji će ih izbaviti od tuđinske vlasti i od nevolja što su trpjeli od Rimljana.

      Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zala! Riječi koje su zapisane u knjizi proroka Sefanije,  ( 600. god. pr. Kr.) a čuli smo ih u današnjem prvom čitanju, govore o tom iščekivanom obećanju. Kao da je Sefanija vidio dolazak Mesije. On dolazi kao zaljubljeni mladić, pjevajući i plešući. „Raduje se sretnim pjesmama“, „pleše i klikće od radosti zbog tebe“. Te nam proročke riječi progovaraju o tome kako Bog daje svome narodu nazrijeti da je u dubini svoga bića on radost.

      Svi oni koji su dolazili slušati Ivana Krstitelja, u njemu su prepoznali proroka i pitali se nije li on možda Krist, koji ima doći?  No Ivan svjestan svoje uloge u planu Božjemu i onoga što su ljudi o njemu počeli pričati, progovara; da on nije onaj kojeg oni očekuju, već da nakon njega dolazi jači, što znači snažniji u Duhu i sili, koji će pročistiti i odstraniti dobro od lošega, a kojemu on sam nije dostojan izuti obuću, te nadodaje; ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.

Svatko od nas koji je primio sakrament krsta i krizme, primio je pomazanje Duha Svetoga i na taj način posvećeni smo kao službenici Božji. Vračam se sada ponovno na ono pitanje ispočetka, te ga postavljam svakome pojedinom od nas; Što mi je činiti da budem još bolji kršćanin vjernik, radostan kršćanin?

Odgovor nam daje sam Ivan Krstitelj; iskazivati ljubav prema bližnjemu, zalagati se za novu solidarnost u društvu, pokazujući osjetljivost prema najslabijima, onima koji nemaju posao, prema bolesnima, beskućnicima, biti otvoren prema svima i spreman podijeliti sa drugima ono što imam. Potrebno je zauzimati se za pravednost i poštenje. Nikoga lažno ne osuđivati i ne nanositi zlo te biti u poniznosti srca zadovoljan onom nagradom koju ću primiti za svoja učinjena dobra dijela.

    To nije vlastiti Ivanov program, već je to program evanđelja, kojeg je on navješćivao kao radosnu poruku. Poruku koja zahvaća čitavog čovjeka. I samo onaj koji je izašao iz duhovne pustinje svog života može biti njome prožet. Samo takav čovjek spreman je na istinsko pokajanje grijeha i obraćenje srca. Tek tada takav čovjek u svome srcu nosi mir, ljubav, plemenitost, poštenje, te iz njegove nutrine isijava na licu radost. Jer je prepoznao da je Isus njegov spasitelj, onaj koji otklanja svaki strah i nemir, prepoznavši da je Gospodin taj izvor iz kojeg dolazi snaga i radost.

Kad nas Biblija uvijek iznova poziva na radost, pokazuje nam njezin izvor. Ta radost ne ovisi samo o trenutnim okolnostima; ona dolazi iz povjerenja u Boga. Zato je i apostol Pavao pišući poslanicu kršćanima u Filipima, doživjeći to iskustvo obraćenja i povjerenja mogao reći; Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! I mir Božji prebivat će u srcima vašim!

    Pozvani smo od Isusa Krista, koji nam je darovao svoga Duha Svetoga po krštenju, da svoje povjerenje iskazujemo Njemu, koji u nama obnavlja svoju ljubav. Tu darovanu ljubav potrebno je učiniti vidljivom. A ona je vidljiva samo onda kad svoju vjeru svjedočimo djelima i riječima. Kada iskazujemo hvalu Bogu i Njemu služimo, a služiti mu možemo samo ako ljubimo s radošću služeći jedni drugima.

    Blažena Terezija iz Kalkute izrekla je to riječima: „Bog ljubi radosnog darivatelja. Najviše daje onaj koji daje s radošću. Ako u poslu imaš poteškoća, pa ih prihvaćaš radosno, uz veliki osmijeh, ljudi će u tome, kao i u svim drugim stvarima vidjeti tvoje dobro djelo i slaviti Oca… Bez radosti nema ljubavi, a ljubav bez radosti nije prava ljubav. I zato moramo takvu ljubav i radost donositi u današnji svijet“.

Krist nije došao kako bi osnovao religiju koja bi konkurirala ostalima. Po njemu je Bog dijelio s nama našu ljudskost kako bi svaki čovjek mogao znati da je ljubljen vječnom ljubavlju i tako pronašao radost u zajedništvu s Bogom.           Ovih dana u jednostavnosti svog srca osjetite pravu radost nadolazećeg Božića, iskusite radost poput Djevice Marije koja je ispjevala Magnifikat, čiji je duh kliktao od radosti Bogu Spasitelju, što je pogledao na neznatnost njezinu. I zato pjevajte Gospodinu jer stvori divote, razglašujte to svima koje susretnete. Kličite i radujte se jer sam Gospodin dolazi k vama da vas spasi.

vlč. Siniša Blatarić