„Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k Njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože Mu ih do nogu, a On ih izliječi.“ (Mt 15, 29-30)

Evo nas do Tvojih nogu, Gospodine. Tu nam je biti dok nam se ne smiluješ. Pogledaj nas samo:
pored zdravih nogu, hramamo na putu vjere;
zdravih kostiju i zglobova, stas duha svinut nam je k zemlji;
čitavih, neokrnjenih udova, kljasto je tijelo našeg pouzdanja u Tvoju moć;
pored zdravih očiju, vedrinu pogleda zastire nam veo tame;
zdrave pameti i vješti govoru, šutimo o Tebi, Ljubavi koja mijenja;
neokrnjena sluha, gluhi smo za Tvoj poziv da Te slijedimo.

Polažemo se stoga Tebi do nogu. Smiluj se našoj bijedi! Pogledaj nam nevolju! Čuj vapaj! Ne ogluši se, milosrdni Isuse, na vapaj bijednika. Ako treba, vikat ćemo; popeti se na drvo treba li. Treba li,  prostrt ćemo se po putu kojim ideš. Imaj smilovanja!

„Ustanite! Znajte: ja govorim. Znajte: ja govorim i činim!
Nekad sam činio, vazda činim. U riječima mojim snaga je koja sve čini novo“, govoriš i nalažeš:
„Hrabro, otpuštaju vam se grijesi. Očistite se!
Ustanite; na noge! Pođite za mnom.
Zdravi budite! Ne oklijevajte, dođite k meni.
Progledajte! Neka svijetli vaša svjetlost.
Hrabri budite: govorite!
Ponovno bacite mreže!
Ne bojte se! Ne brinite za sutra.
Radujte se i kličite: pripravljeno vam je mjesto uz Mene.“

BK