(Dn 12,1-3; Ps 16,5.8.9-10.11; Heb 10,11-14.18; Mk13,24-32)
Vjerujem kako svatko od nas bi htio zaviriti u budućnost, pogledati što mu to donosi sutrašnjica. Mladi bi možda htjeli vidjeti hoće li ostvariti svoje životne planove, hoće li nakon školovanja naći zaposlenje ili hoće li pronaći bračnoga druga. Oni koji su zaposleni, htjeli bi vidjeti koliko će još dugo zadržati svoj posao ili hoće li idući mjesec dobiti plaću. Dok oni koji su nezaposleni želje li bi vidjeti hoće li uskoro pronaći kakav posao. Kakva je budućnost našeg naroda, domovine, Europe i čitavog svijeta? I tako svatko od nas mogao bi iznijeti neke tjeskobe, strahove, brige oko svoje budućnosti.
No pitam se; je li čovjek gospodar života i može li spoznati svoju budućnost? Gospodin mi je baština i čaša: Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Tim riječima židovski vjernik izriče iz svog životnog iskustva, promatrajući prošle i sadašnje događaje, da je Gospodin Bog taj u kojeg se čovjek treba osloniti, jer je Bog gospodar života, svega stvorenog, te upravlja sudbinom pojedinca i naroda.
U teškim i kriznim povijesnim vremenima Izraelskog naroda, Biblija nas izvještava da je Bog uvijek zahvaćao u čovjekov život kako bi ga spasio i izveo na pravedan put. Tako je izabirao ljude, proroke preko kojih je upozoravao Izraelski naraštaj da se ne klanjaju idolima drugih naroda da ne posežu za astrolozima i vračarima kako bi im proricali budućnost. No pošto nisu ostali vjerni Bogu, zadesila ih je velika nesreća, bili su pokoreni od drugih naroda te su njima vladali tuđinski vladari. U drugom stoljeću pr. Kr. nakon raspada carstva Aleksandra Makedonskog i podjeljivanja vlasti među njegovim vojskovođama, Judejom je vladao kralj Antioh IV. Epifan. On je nametnuo židovima štovanje grčkih bogova i vršio je progone nad židovima koji su ostajali vjerni svojoj vjeri u jednoga Boga. Zbog nasilja, progona i nesigurne budućnosti, kod židova se pojavljuju apokaliptički spisi koji su bili obogaćeni slikama i simbolima o konačnom svršetku nevolja i dolasku Kraljevstva Božjega, o prekogrobnom životu i uskrsnuću, te o iščekivanju političkog vođe, kralja Mesije, Spasitelja kojeg će Bog poslati Izraelskom narodu.
Knjiga o Danijelu, iz koje smo čuli današnje prvo čitanje, a koja potječe iz drugog stoljeća pr. Kr., upravo je puna tih proročko-eshatoloških slika, koja čitatelja upućuju na neko daljnju budućnost kada će proći sve strašne nevolje, a oni koji su se pokazali mudrima i vjernima Bogu, uskrsnut će na život vječni. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju o prahu zemaljskom: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.
I u današnjem evanđelju Isus se obraća svojim učenicima i poput proroka najavljuje im eshatološko vrijeme kada će se konačno dovršiti Božje djelo spasenja. Evanđelist Marko koristi apokaliptičke slike i simbole starozavjetnih proroka, kako bi objavio ono što će pratiti dolazak Sina Čovječjega, tj. Mesije; Sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati…Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.
Neki će ovdje među nama reći da živimo u posljednjim vremenima. Zaista ako se osvrnemo oko sebe i sve ono što se danas događa, od nasilja, ratova i nepravde među ljudima, prirodnih nepogoda, bolesti, pandemije, seobe naroda, velika nezadovoljstva u društvu zbog nepoštivanja dostojanstva ljudskog života, izokrenutosti moralnih vrednota, nepoštivanje božanskog naravnog zakona. Nije tada niti čudno što neki misle kako će doći do velike kataklizme ili uništenja ovog svijeta. Tako su razmišljali za vrijeme svojih progona kako židovi, tako i kasnije u prvim stoljećima i kršćani. No ako smo danas pažljivo slušali evanđelje, mogli smo čuti kako Isus nas ipak upozorava da o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.
Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira. Bog koji je počelo svega vidljivog i nevidljivog, zar bi samo tako lako dopustio da se uništi Njegovo djelo stvaranja. Znanstvenici su izračunali da je svemir kakav danas poznajemo nastao prije otprilike 14 milijardi godina. Koji umjetnik bi nakon dugo godina stvaranja svojih djela dopustio da sve ono što je učinio da se zauvijek uništi i ništa ne ostane iza njega. Naprotiv svatko želi ostaviti neki trag iza sebe. Tako i Bog svoj trag želi ostaviti kako bi ljudi preko tog traga spoznali da je on jedini Gospodar života. Zato je u punini vremena i poslao svoga Sina, Isusa Krista, koji je izvršio volju svoga Oca, prinijevši sebe kao jednu jedincatu žrtvu za naše grijehe te zauvijek zasjeo zdesna Bogu, čekajući otad dok se neprijatelj ne podloži za podnožje nogama njegovim.
Niti u jednom povijesnom vremenu nije bilo lako živjeti, svako vrijeme nosi svoje breme, pa tako i ovo naše. Kao kršćani, ako se smatramo vjernicima tada niti u jednom trenutku ne bi smjeli biti obeshrabreni. Možemo si postaviti pitanje; na što se to danas ja mogu osloniti, u koga polažem svoje povjerenje i u čemu je moja sigurnost? Ja kao vjernik trebao bih se osloniti na vjeru u Isusa Krista. Njegovo Evanđelje trebala bi biti moja sigurnost. Ipak u jednom trenutku Isus na dramatičan način upozorava svoje učenike i sve nas;
Ali kad Sin Božji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Ove Isusove riječi nisu samo upozoravajuće nego trebamo ih zaista ozbiljno shvatiti.
Koliko danas, oni koji žive među nama prepoznaju potrebu za Božjom blizinom, za Njegovom pomoću? Mnogi ostaju kod kuće, uvjereni da ne mogu i onako ništa promijeniti te očekuju da za njih netko drugi nešto učini, zaboravljaju da bez osobnog zalaganja i osobne potrebe za molitvom za Bogom, neće dočekati bolje dane.
Pozvani smo kao kršćani upotrijebiti sve svoje snage i sredstva koja dobivamo od Stvoritelja, da u ovom svijetu služi pravdi i miru.Stoga radosna srca punog povjerenja pođimo u susret svakom novom danu, koji se rađa kao jedinstveni i neponovljivi, kao prisutnost samoga Boga. Jer Stvoritelj želi da njegova ljubljena bića uživaju plodove Njegovog Kraljevstva već sada ovdje na zemlji, a u budućem vijeku život vječni. Mnoge nebeske zvijezde i planeti će u budućnosti nestati, kao što je to bilo i u prošlosti, ali Božja Riječ ostaje zauvijek postojana, jer iz nje se uvijek rađa novi život. Ili kako kaže jedan astrofizičar; „Svaka sekunda koja u našem srcu i cijelom svemiru kuca, novo je stvaranje. Daje nam osjetiti Stvoriteljevu blizinu i Njegovo djelovanje. U svakom trenutku staro umire, novo nastaje, svijet se razvija…“
vlč. Siniša Blatarić