• Ja sam s vama.  S vama sam u sve dane do svršetka svijeta. Rekao sam i to vama kad sam govorio svojim učenicima.

Zar si i danas s nama, Gospodine?

• Da, danas kao i nekad, sutra kao i danas, sve dok me ne ugledate u slavi moga kraljevstva.

Teško je što Te sada ne vidimo. Da smo barem živjeli u Tvoje vrijeme u kraju kojim si se  kretao: da smo Te upoznali, vidjeli makar izdaleka.

• Došli biste k meni?

O, da. Sigurno bismo čuli o Tebi, o silini Tvojih djela. Porasle bi u nama nade da ćeš nas  osloboditi naših tereta i boli. Išli bismo Tebi u želji da izliječiš naše bolesti. Hodali bi Ti u susret danima, pridružili se mnoštvu koje Te slijedilo. Širili bismo glas o Tebi i sve pozivali da idu za Tobom, slušali Tvoje riječi pouka i mudrosti.

• Ostavili biste svoje poslove i mene slijedili?

Da, naravno, ostavili bi poslove da čujemo novog, snažnog proroka.  A opet, kad promislimo … Je li moguće?  … Možda bismo odmahnuli rukom i ostali uz svoja stada, šumu i vinograde, uz svoje preslice … Vjerojatnije ovo drugo … tako danas činimo,  kad čujemo zvuk zvona koje poziva na misu ili kad je prilika za susret s Tobom  licem u lice u klanjanju …

• Poslušali biste moje riječi?

Da, Gospodine. Makar … govorio si teške riječi. Kad razmislimo, …  iznenadio bi nas govor o blaženstvima. I neke bi nam druge Tvoje riječi teško sjele: da je srdžba ravna ubojstvu, o preljubu u srcu, one o praštanju neprijateljima, ljubavi prema progoniteljima … Bio si tako zahtjevan, neumoljiv prema licemjerju. Možda, možda bismo Te proglasili rušiteljem starih vrijednosti, kršiteljem propisa, oholim jer se nazivaš Sinom Božjim.

• Htjeli biste me za kralja?

Da, svakako, ta bio si tako moćan. Tiskali bismo se u gomili oko Tebe očekujući da do nas dođe kruh kojim si hranio mnoštvo. Pozdravili bi Tvoj ulazak u Jeruzalem prostiranjem palminih grančica.

• Ostali biste uz mene u muci i razapinjanju?

… Zašto to pitaš? Svi su Te osudili i napustili u muci. Kako su tvrda ljudska srca! O, Gospodine, kakva li je naša vjera?

• Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

Znamo to, Gospodine,  objavljeno nam je. No, slijedimo druge putove, široke, kojima svi hode. Zaboravili smo Tvoju žrtvu. O, Gospodine, povedi nas Ocu!

• Ako što zaištete u moje ime, učinit ću. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama.

Dođi, Gospodine! U Tebe smo kršteni, daj da Te ljubimo iznad svega.

• Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

Dođi, dođi, Gospodine! Tako bismo Ti rado u srcima napravili mjesta. Ne pusti nas neprijatelju, smiri oluje nemira.

• Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.

Dođi, Gospodine. Treba nam Tvoj mir. Dođi. Uz nas budi. Ostani.

BK