Još nema komentara

Iz tame

Ma kako tamna bila noć, jednom kad nam se oči priviknu na mrak moguće je ipak u tami razabrati obrise, opaziti prepreke. Nedavno sam u jednoj podzemnoj špilji iskusila što je tama i odsustvo svakog svjetla. Mrak je bio potpun, tama crna i neprobojna, u njoj ništa što bi otvorene oči mogle vidjeti. Zaludu je bilo naprezanje oka, treptanje, zatvaranje i otvaranje očnih kapaka; nije bilo niti šarenila boje iza zatvorenih kapaka, ničega. Rado bi oko nešto vidjelo, ali ne može, osjet vida potpuno se izgubi u apsolutnoj tami zemljine utrobe. Čudan osjećaj, znaš da si živ, pomičeš ruku i dlanom mahneš pred licem, osjetiš strujanje zraka što ga taj pokret proizvodi pred nosom, ali ne vidiš ništa. Kad se sjedeći umiriš i sve utihne, kao da te i nema, a opet – tu si, srce ti udara, dišeš. Oh, kako se zahvalno dočeka plamičak svijeće u toj tami; kako raskošno izgleda to svjetalce, makar slabašno, makar baca sjene.

Ta svijeća koja u sebi ima moć davanja svjetla, i ona je bila u tami. Bez plamena koji će je zapaliti, ona ne može svijetliti. Badava je imaš uza se, možeš ih imati i čitav svežanj, bez ruke koja će kresnuti šibicu ili upaljač, ništa ti ne vrijedi. Tek kad se plamen uhvati stijenja svijeće, eto svjetla. Tek kad se jednom upali, svijeća gori i rasvjetljuje tmine…  Svjetlo, ah, treba ti svjetlo; budi sam svjetlo! Pusti da te zapali plam Svjetla Vječnoga:
„Gospodine, Ti moju svjetiljku užižeš,
Bože, tminu moju obasjavaš:
s Tobom udaram na čete dušmanske,
s Bogom svojim preskačem zidine.“
(Ps 18, 29-30)
Kad jednom sine svjetlo, možeš se osvrnuti oko sebe, raspoznati gdje si. Kad se jednom rasije njegov sjaj, možeš se pokrenuti bez straha. Kad ti svjetlo da vidjeti,  možeš početi tražiti izlaz iz tame. Razabireš prepreke i zaobilaziš ih. Vidiš zamku koja ti vreba nogu i izbjegneš je. Uočavaš prolaze i kroz njih se provlačiš. Opažaš prijetnje i uklanjaš im se. Zaobilaziš stijene, prekoračiš rupe, sagneš se da izbjegneš viseću opasnost. Svjetlo podižeš da razgledaš zidove koji ti priječe put, da nađeš izlaz iz špilje u kojoj si zarobljen. Dlanom zaklanjaš drhtavi plamičak da ga neka jaka struja ne zagasi. Noga ti oprezno stupa, polako napreduješ prema izlazu, prema jarkoj bjelini dana koja ti svojom raskoši zaslijepi oči… Ljepote li velike! …

… Ima li na ovom planetu koji zovemo domom svjetla kojim čovjek svijetli? Ima li ga barem koliko se noću vidi iz svemira? Ili je ono puno slabije, raspoređeno na drugim mjestima, van gusto naseljenih područja i gradova? …
… Molimo: Gospodine, tama smo bez Tvog svjetla; učini nas svjetlom ovog mračnog svijeta.

BK

Postavite komentar