Još nema komentara

HOMILIJA XXVIII NKG. -(B)

( Mudr 7,7-11; Ps 90, 11-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30)

Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudosti.

Tim riječima započinje današnje prvo čitanje Knjige Mudrosti. Stekao sam naviku da svakog jutra, prije nego zakoračim u novi dan, da se u molitvi zahvalim Gospodinu na danu koji je svanuo, na daru života. Između ostalog u svojoj molitvi upućujem prošnju da po daru Duha Svetoga zaprimim mudro srce, znanje i razboritost.

U Izraelskoj zajednici su postojali mudraci, poput nama poznatog kralja Salomona (kojemu se upravo pripisuje Knjiga Mudrosti). U starozavjetno vrijeme u okružju kojem su živjeli židovi, bilo je uobičajno da ljudi iz raznih plemena, naroda dolaze nekom poznatom mudracu, da od njega zatraže savjet ili čuju od njega životnu mudrost ili kako danas vole reći; filozofiju života.

Ono što se sve više danas ne vrednuje u društvu, za ljude onog vremena imalo je veliko značenje, jer ne samo što su slušali mudre izreke i savjete od mudraca već je to bio jedini način kako ljudima prenjeti moralni i vjerski odgoj. Kod Izraelskog naroda Mudrost se počinje primjenjivati na samoga Boga, pred kojim treba imati strahopoštovanje jer je On Stvoritelj čitavog svemirskog poretka.

Tako mudrost predstavlja umijeće dobroga života koje je plod dobrog odgoja, sa željom da čovjeku omogući sreču i uspjeh. Apostol Jakov u svojoj poslanici za mudrost kaže da je ona;  čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

         U današnjem evanđelju susrećemo se sa nekim mladim čovjekom, koji dolazi k Isusu po savijet. Očito je taj mladić bio čuo Isusa u nekoj prilici kako poučava ljude o životnoj mudrosti, vjerojatno je bio duboko taknut Njegovim riječima i u njemu prepoznao Učitelja, mudraca. Evanđelist nas izvještava da je taj čovjek dotrčao k Isusu i kleknuo pred njega, iskazujući mu tom gestom strahopoštovanje. Ono što je pitao Isusa, pitanje koje je mučilo i prvu kršćansku zajednicu, ali ono je aktualno i za nas danas kršćane. Zar se svatko od nas ne pita; što mi je činiti da budem sretan, zadovoljan u životu? Što mi je činiti da baštinim život vječni?

Vjerujem da svatko od nas poznaje deset zapovijedi Božjih. Kad bi sada pitao da ih nabrojite, biste li ih znali?…

Isus nabraja Zapovijedi koje je Izraelski narod primio od Boga preko Mojsija. Što je Bog zapravo htio tim zapovijedima?

Kada sam bio mali (…) često su me roditelji, baka i djed govorili ne moj činiti ovo i ono, što su mi oni nešto više zabranjivali to sam ja više kršio te zabrane. Kasnije u svom odrastanju shvatio sam da su mi oni htjeli dati samo savijet, svoju životnu mudrost, jer ako ću učiniti to što mi je bilo zabranjeno, tada ću samo upasti u neprilke, učinit ću zlo sebi i drugome i tada ću biti nesretan.

 Na sličan način postupa  i Bog prema nama ljudima kao odgojitelj, kao roditelj i zato ga zovemo svojim Ocem, jer On želi da Njegova djeca žive sretno na Zemlji, a koju je On oblikovao tako da sva stvorenja imaju ono što im je potrebno za život.

Onako kako će se čovjek odnositi prema darovima Božjim, tako će i Gospodin davati svoj blagoslov i sreću, a zemlja naša urod svoj. Zato je potrebno zahvaljivati i blagoslivljati Stvoritelja koji izvodi iz zemlje raznovrsne plodove za svoja stvorenja. Bog toliko voli svakog od nas da nam je dao svoju životnu mudrosnu Riječ. Dao nam je preko svojih mudraca propise, odnosno savjete. On nam obećava da ako ćemo ih se držati i vršiti ih, tada ćemo imati sretan život na zemlji.

Uistinu, kako kaže novozavjetni pisac; Riječ Božja je i djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača, toliko da dijeli dušu i duh, te prosuđuje nakane i misli srca. Zašto na takav način uspoređuje novozavjetni pisac Riječ Božju? Pa zato jer upravo ta životna Mudrost, sama Riječ Božja jest sam Isus Krist. I time želi naznačiti kako će Isus Krist uvijek biti kamen spoticaja, za nekoga ludost, jer će mu smetati moralni propisi za koje se Crkva uvijek zalaže, a za nekoga Božja Mudrost, kao ona koja prosuđuje nakane i misli srca, koja razotkriva laž od istine. Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. ( Izr 30,5.)

Današnja čitanja nam postavljaju nekoliko pitanja. Imam li ja povjerenje u Isusove riječi, u Njegovu ljubav?  Na što sam to toliko navezan da se ne mogu toga odreći? Jesam li spreman živjeti Evaneđelje koje je on navijestio? Evanđelje koje osvjetljuje i daje smisao Božjim zapovijedima. Jer nam samo Evanđelje uprisutnjuje Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji. Ali poradi tog istog Evanđelja Isusa Krista, već sada ovdje na svijetu mnogi kršćani spremni su se odreći svega što ovaj svijet pruža, želeći na vidljiv način sljediti Isusa Krista i donositi drugima Radosnu vijest, primjer su nam toliki sveci u Katoličkoj Crkvi.

      No ipak mnogima je teško ići tim putem jer ono iziskuje odricanje svega onog što smo zavoljeli u ovom svijetu, od materijalnih dobara, tjelesnih užitaka do voljenih osoba. Isus i ne traži to od svakoga, već samo od onoga koji se želi u potpunosti posvetiti duhovnom pozivu, dok za ostale samo traži da vrše Božje zapovijedi i budu, kako kaže Sv. Franjo Saleški; „Budimo ono što jesmo i budimo to u potpunosti – tako ćemo iskazati počast Gospodaru čije smo djelo“.

Često se susrećem sa pitanjem; zbog čega sam ja odabrao da budem svećenik? Teško da bi netko razumio kad bi mu samo rekao, poradi ljubavi Isusa Krista i Njegovog kraljestva. Stoga im tada počinjem pričati svoju životnu mudrost. Kako sam radio kao konobar, imao i svoj vlastiti obrt, bio zaljubljen poput svakog normalnog čovjeka, te sam u materijalnom smislu bio bogat, ali unatoč svemu tome moja duša je bila nesretna. Tražio sam jedan dublji smisao svega onoga što čovjeka okružuje, mogao bih reći da sam tražio životnu mudrost, tj. smisao svog života, gdje pronaći onu istinsku sreću..

Upravo Isusove riječi koje smo danas čuli u evanđelju; Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom, te riječi su me zaokupljale čitavo vrijeme i tražio sam njihov smisao za sebe. Tek kada sam odlučio u potpunosti imati povjerenje u Isusove riječi, u Njegovu ljubav, biti spreman izvršiti Njegovu volju, a ne svoju, u isti čas sam spoznao što znači odreći se svega i poći za Isusom.

Tada su i Njegove riječi koje je izgovorio Petru, dobile za mene pravi smisao: Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece i polja – i u budućem vijeku život vječni.

     Nakon svega ovog što je rečeno, poruku današnjih čitanja mogao sam sažeti u tri rečenice.

Kao prvo, vi djeco, mladi, poštujte svoje roditelje, bake i djedove, poštujte njihove životno mudrosne savijete, jer oni vam žele samo dobro i da živite sretno i zadovoljno. Čitajte i slušajte Božju Riječ, jer Gospodin daje mudrost, iz Njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

Kao drugo, vi koji ste već odrasli, obiteljski ljudi, sa životnim iskustvom, sve ono što tražite od svoje djece ponajprije budite spremni biti im u tome primjer. Poštujući Božje zapovijedi i vršeći ih u svom životu, steći će te poštovanje i od svoje djece i od drugih. Sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani.

Kao treće, vi koji tražite nešto više od života i želite se posvetiti duhovnom i posvećenom životu, imajte povjerenja u Kristovu ljubav i ohrabrite se na Njegove riječi; „dođi i idi za mnom“. Jer po milosti svoje ljubavi On stanuje u srcima izabranih da bi ih stalno jačao svjetlom svoje prisutnosti.

Dobri Učitelju, Isuse Kriste, nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

Daj da nam uspije svako dobro djelo naših ruku.

Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama! Amen.

vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar