Tko nam želi dobro? Zar ne Bog koji nas je stvorio? Poput dobrog roditelja, On zapovijeda, upućuje, savjetuje, kori, kažnjava, podupire – sve s ciljem naše dobrobiti i izgradnje. Kao djeca svojih zemaljskih roditelja, ne želimo ih sramotiti, već im biti na čast kako bi svatko tko vidi nas mogao reći pohvalne riječi o odgoju koji smo primili od roditelja. Kršćanine, jesi li na čast svom Višnjem Roditelju?

Sv. Pavao u poslanici moli Filipljane da budu:„ besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava ... “ (Fil 2,14-15) Kako biti dijete Božje neporočno? Zar vlastitim silama? Nikako. Nisu za to dostatne naše snage: na uvredu ne odgovoriti, krivnju oprostiti, za neprijatelja moliti, u poniznost se sakriti, milostinju kriti, svoje ne tražiti, … jednom riječju – život izgubiti. Nisu to djela zemaljska, već nebeska. Njima nas uči nebeski Roditelj da budemo ljudi po Njegovoj mjeri. Imamo  i prototip čovjeka po Božjoj mjeri – Isusa Krista. Molimo li da postanemo Kristu sličniji ili su nam nabrojena djela strana, jezik koji je doduše lijep i milozvučan, ali ga ne razumijemo? Čovjek, uistinu, može zavoljeti neku pjesmu na stranom jeziku, može je i ponavljajući pjevušiti, ali – ako ne razumije jezika, on  i ne zna što izgovara. Valja nam naučiti novi jezik – Božji jezik ljubavi.

Valja nam naučiti novi jezik, Božji jezik ljubavi.
Na jeziku ljubavi „na uvredu ne odgovoriti“ znači: na uvredu ne odgovaram jer je tako činio Krist; neću rasplamsati sukob među ljubljenom djecom Božjom; neću dati da ispaljena goruća strijela uvrede zapali slamu moje oholosti, pustit ću je da se ugasi u mirnoj vodi moje sigurnosti u Božju ljubav.
Na jeziku ljubavi  „krivnju oprostiti“ znači: tko zna je li iz perspektive jedine Pravde meni uopće počinjena krivnja, možda samo umišljam; ako i jest, oprostit ću jer i sam tražim oprost pred Onime komu sam veliki dužnik – ta molim svakodnevno: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“
Na jeziku ljubavi  „za neprijatelja moliti“ znači slijediti Kristov primjer, On je molio za neprijatelje koji „ne znaju što čine“ (Lk 23, 34); Isusovi neprijatelji zaslijepljeni mržnjom uistinu nisu znali što čine; slično i u našim neprijateljstvima netko od nas, ili ja ili moj neprijatelj, ne znamo što činimo.
Na jeziku ljubavi „u poniznost se skriti“ znači željeti privući Božji pogled na se jer On: „gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje“ (Ps 138, 6); jer želim da Bog svoj pogled na me svrati, njegujem svoju malenost.
Na jeziku ljubavi  „milostinju kriti“ znači: ne želim od ljudi plaću za danu milostinju, ta ne dajem je zato; ne tražim ljudsko priznanje niti nagradu, dajem iz obilja primljenog od Boga, od Onoga koji vidi u tajnosti i jedini zna odmjeriti veličinu mog dara.
Na jeziku ljubavi „svoje ne tražiti“ znači imati potpuno povjerenje u volju Božju, u Njegovu moć i bogatstvo Duha koje daje vjernima; služiti mu u poslušnosti „bilo to zgodno ili nezgodno“ (Tim 4,2); dati Mu da nas šiba kako mu milo jer „koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ (Heb 12, 6)

Treba li život izgubiti u mjeri u kojoj to od nas traži Bog? Da. Treba izgubiti što imamo da bismo dobili što trebamo. Treba srušiti što u Božjem planu nije održivo kako bi On izgradio novo. Život izgubiti u mjeri u kojoj to od nas traži Bog nije u našoj moći,  to je On  koji potpomaže svakoga tko po milosti vidi pravu vrijednost života u Njegovoj ljubavi. Piše sv. Pavao: „Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“ (Fil 2, 13) Psalmist potvrđuje:
„Ako Jahve kuću ne gradi,
uzalud se muče graditelji.
Ako Jahve grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat’ prije zore
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje.“ (Ps 127, 1-2)
Naučimo jezik ljubavi. Postanimo djeca Božja neporočna, Božji miljenici!

BK