Još nema komentara

XXII. NKG – B

( Pnz 4,1-2.6-8; Ps 15,2-5; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23)

Vjerujem kako je svatko od vas jutros kada ste se probudili i ustali, pogledali u ogledalo. Jeste li možda zapamtili kakav je bio izraz vašega lica, što ste na njemu primijetili?

Obično ujutro smo još pomalo pospani i već rutinski obavljamo svoje higijenske ceremonije u kupaonici. Moje drugo pitanje vama je: što činite nakon što se uredite, obučete?

Ja obično imam naviku uvijek izmoliti brevijar, službu čitanja i jutarnju i tek onda započinjem sa ostalim dnevnim aktivnostima. Mi ljudi kroz život stječemo neke dobre ali i neke loše navike. Dobre navike su one koje nam pomažu u izgrađivanju nas kao osobe, bilo to na intelektualnoj ili duhovnoj razini, bilo to na biološkoj ili psihološkoj razini.

Dok one loše navike, za njih često kažemo da su naše mane ili slabosti, u naš život unose dosta nereda. Ipak trebamo razlikovati one stečene genetski od rođenja sklonosti, od onih koje smo mi sami na sebe navukli. Loša navika može biti da ujutro na tašte popijemo kavu ili zapalimo cigaretu, da lako se naljutimo i opsujemo. Navika da ne možemo proći pored kafića, trgovine, lutrije ili kladionice a da ne zastanemo. Navika da teško opraštamo, da lažno nekog optužimo ili ogovaramo. Svaki za sebe bi mogao nabrojiti još neke određene navike. Pored tih navika, postoje one koje spadaju u naš duhovni, vjerski religijski život. Takve navike je Isus nazvao „ljudskim predajama“, a novozavjetni pisac Jakov ih je nazvao lažna bogoljubnost ili pobožnost.

Ako pozorno čitamo evanđelje tada ćemo uočiti da Isus najviše kritika upućuje farizejima i pismoznancima. Oni su bili rabini ili učitelji Zakona a time i vjerske vođe Izraelskog naroda. Isus za njih koristi dosta pogrdnu riječ, kaže da su licemjeri, to znači dvoličnjaci. Isus ih ne naziva samo tek tako da ih uvrijedi. On to čini citirajući proroka Izaiju. (6. stoljeća prije rođenja Isusa Krista), Bog upućuje svoju riječ Izraelskom narodu preko proroka Izaije: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

U prvom čitanju čuli smo iz knjige Postanka kako Mojsije izričito zapovijeda narodu: Niti što nadodajte niti što oduzimljite od Božjih zapovijedi, što vam ih dajem. Držite ih i vršite.  Rabini su kasnije uvrstili uz postojećih deset zapovijedi još 613 zapovijedi ili propisa a koje su zapisane u Knjizi Zakona – hebrejski Torah. To su zapravo upute kako se treba ponašati jedan židovski vjernik na području bogoslužja i morala. Tako predaja starih obuhvaća zapovijedi i postupke koje su rabini dodali Mojsijevom Zakonu.

Isus osuđuje preuska tumačenja tih odredbi kao ljudsku tradiciju koja zanemaruje, pa čak i kvari, stvarnu bit Božje zapovijedi, o čistoći srca. Zato i kaže da čovjeka ne onečišćuje ono što izvana ulazi u čovjeka već što izlazi iz čovjekove nutrine, čovjekovog srca. Dakako, u Evanđelju je riječ o obrednom pranju udova tijela i posuđa prije jela, ali Isus proširuje to tumačenje na čitav vjerski i moralni život čovjeka. On zapravo razotkriva što je uzrok koji dovodi do onečišćenja čovjekove duše, a to su čovjekovi grijesi. Isus nabraja koji su to grijesi: zle misli, bludništvo, krađe, preljub, oholost, zavist, opakost, prijevara, razuzdanost, psovka, bezumlje, sva ta zla koja se rađaju u čovjekovoj nutrini, kada iz srca izlaze razaraju povezanost čovjeka sa dobrotom i ljubavlju Božjom.

   I mi kao kršćani vjernici svakodnevno smo u opasnosti i u iskušenju da uvodimo neke navike koje nas uvlače u grijeh, dovode do nemira u našoj duši. Također smo u opasnosti da postanemo lažno pobožni, držimo se izvana pobožno a već kad izađemo iz crkve počinje iz našeg srca izlaziti svakovrsno zlo. Mi se nećemo svidjeti Bogu izgovarajući samo mnoštvo lijepih riječi niti moleći iz lijepih molitvenika, već jedino ako odlučimo izvršavati Božju volju.

Naša vjera, pobožnost ne smije ostati samo na riječima, na teoriji, nego se vjera treba dokazati dobrim djelima, u brizi za potrebne, sirotinju, potlačene, prognane, bolesne, siročad, angažirati se u mjestu kojem živim, župnoj zajednici kojoj pripadam, staviti svoje slobodno vrijeme na dobrobit i izgrađivanje drugih, i pored svega toga potrebno je očuvati svoje srce čisto pred svim zamkama Zloga u ovome svijetu.

Naš kršćanski život treba postati ogledalo Evanđelja, zato se potrudimo da budemo vjerodostojni izvršitelji Evanđelja, a ne samo promatrači ili slušaoci na liturgiji svete mise, varajući tako sami sebe. Jer samo onaj tko živi čestito, koji čini pravicu i istinu govori i ne kleveće jezikom. Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga. Koji ne pozajmljuje novca na lihvu i ne prima mito, samo će takav moći uživati u Božjoj dobroti i ljubavi.

vlč. Siniša Blatarić

Postavite komentar