(Otk 11,19a;12,1-6a.10ab; Ps 45,10bc.11.12ab.16; 1Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56)
Pored tisućljetnih hodočasničkih mjesta kao što su grad Rim, Jeruzalem ili Santiago de Compostella, a koje su kršćani barem jednom u životu htjeli posjetiti, tijekom povijesti razgranali su se posebni hodočasnički putovi vjere diljem svijeta koji su vodili u Marijanska svetišta.
U povijesti Crkve, Marija, majka Isusova oduvijek je imala posebno mjesto u štovanju i nauku Crkve. Tome svjedoče 13 marijanskih svečanosti kroz liturgijsku godinu i četiri proglašene dogme. Prve dvije dogme donesene su još u 4. i 5. st. a odnosile su se na naslov Marije kao Djevice i Bogorodice. Posljednje dvije su donesene iz ne tako davne prošlosti. 1854. god. donesena je dogma o Marijinom Bezgrešnom začeću, a 1950., papa Pio XII. proglasio je dogmu o Marijinom Uznesenju dušom i tijelom na nebo. I ako je ta dogma, odnosno vjerovanje proglašeno tek prije 70 godina. Već u prvim stoljećima crkveni oci su naučavali i vjerovali da je Djevica Marija nakon smrti uznesena u slavu Trojedinog Boga.
„Slavlje 15. kolovoza, koje dolazi s Istoka, vjerojatno iz Jeruzalema, slavi ispunjenje Marijina hodočašća. Ona je sada s Kristom. On je uzeo k sebi onu koju je Duh Sveti pripremio da mu podari zemaljski život. Vjera Djevice Marije dobila je ispunjenje. Od XIII. stoljeća pa dalje čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom.“ (brat Alois)
Bog je oduvijek tražio slobodan pristanak čovjeka da bi se mogao proslaviti. Bog to uvijek čini na sasvim neočekivane i otajstvene načine. Time se očituje da Bogu ništa nije nemoguće.
Pohod Blažene Djevice Marije, Elizabeti; govori nam o toj velikoj otajstvenoj ljubavi Božjoj koja je izabrala jednu seljanku, ali poniznu djevojku u Izraelskom narodu, kako bi upravo po njoj Bog ostvario svoje obećanje koje je još dao Abrahamu: „Iz tebe će izaći Sin, koji će biti baštinik i po njegovom dolasku potomstvo njegovo će postati kao zvijezde na nebu.“
To Božje obećanje ne bi se moglo ostvariti bez Marijinog odlučnog „da“, Gospodinu. „Marija je vjerovala u riječi anđela; Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.
Nije još živjela s Josipom kada joj je anđeo rekao da će imati dijete i da će ono biti Božji Krist. Ono što joj je objavljeno bilo je nemoguće u ljudskim okvirima. Imala bi dobar razlog da kaže ne. Pa ipak, rekla je da. A Božji način djelovanja, počevši od Abrahama koji je vjerovao ne znajući kamo ide, shvaćen je na nov i jedinstven način.“ (brat Alois)
Taj Marijin „da“ mogao je biti jedino izrečen iz duboko utisnute vjere, koja je već u njezinom Bezgrešnom začeću ispunjavala njeno srce. Time je ona pristala ispuniti ono što je već Utjelovljena Riječ, ulazeći u svijet rekla: „Evo dolazim… da činim Bože tvoju volju.“ „Taj „da“ za čitav život ono je što Bog želi od svakoga od nas. Kao da nam je rekao: «Trebam te kako bi Evanđelje moglo doprijeti do svih ljudi. Ne boj se svojih ograničenja ili patnje. Nikada te neću ostaviti». (brat Alois)
Iz Evanđelja možemo uvidjeti da Marija ništa ne čini bez Isus Krista, bez suradnje Duha Svetoga. Marijina molitva koja je izgovorena prilikom posjeta Elizabeti, taj Magnifikat jest upravo zahvala i veličanje Boga za ono što je On po njoj učinio. U toj molitvi ona nigdje ne uzvisuje sebe već slavi onoga koga će donijeti na svijet. A koji će po svom uskrsnuću uzvisiti neznatne. Time se potvrđuje neraskidiva povezanost Djevice Marije i Isusa Krista. To nam tako lijepo i slikovito prikazuju mnogobrojne ikone Bogorodice, koja nam nudi iz naručja svoga sina.
Blagdan kojeg danas slavimo, Uznesenje Marijino, jest blagdan čitave Crkve, jer taj blagdan nije samo usredočen na Mariju, već je prije svega usredočen na ono što Krist čini za nas. Nadahnut Duhom Svetim apostol Pavao to je ovako izrekao; Jer kao što u Adamu svi umiru tako će u Kristu svi biti oživljeni… Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Za nas danas kršćanske vjernike, osobito je važno ponovno naglasiti, ono što su istaknuli crkveni oci: „Kao što je Isusova majka – na nebu već proslavljena tijelom i dušom te predstavlja sliku i početak Crkve kakva treba biti dovršena u budućem vijeku, tako Crkva i na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak sigurne nade i utjehe, sve dok ne dođe dan Gospodnji.“ (LG 68)
U Marijinom liku iščitavamo proslavljenu sliku Crkve, gdje mi kao hodočasnici vjere putujemo prema tom konačnom odredištu. A da bi naš put bio siguran i uspješan, Bogorodica koja je uznesena na nebo samo nastavlja svoju spasonosnu zadaću, gdje nas svojim mnogostrukim zagovorom i dalje nastavlja pribavljati darove vječnog spasenja. (LG 62)
Sveti Maksimilijan Marija Kolbe je rekao: „Kad se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjeg milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim.“ I mi kao neznatni hodočasnici uputimo se zajedno s Marijom u neka naša Marijanska svetišta kao bi tamo poput Djevice Marije, s krunicom u ruci i pjesmom prinijeli hvalu i slavu Bogu Svemogućemu, što nam je podario svoga Sina, Isusa Krista koji i danas po Duhu Svetom na zemlji pripravlja putove mirnog povjerenja.
vlč. Siniša Blatarić